Ja, neka zahvalna Samarijanka
nemam snagu leptira i hodočasnika,
nemam stopa da Ti dotrčim,
da Ti se pokažem na svjetlu danka.
Ja, sa srcem neka strasnika
sada nikako da se zakvačim
za skute Tvojega pogleda i ruku
što su me časkom blagoslovile
i skinule mi sa srca strašnu gubu;
opravdaj me još, ne dopusti bruku
jer su mi misli otplovile
daleko prema suprotnome rubu
ili s onu stranu Betlehema,
gdje se odmaraju s blagom pastiri.
Želja mi je vidjeti anđela
pod stubom zvijezdana trijema
što se sa zemljom pomiri
nad jaslama novorođena tijela.
Nemoj reći da Ti nisam pratitelj,
samo više ljubim predokuse, iščekivanja,
čekam čuti onaj svjetlosni proglas:
“Danas vam se u gradu rodio Spasitelj”.
Čekam nad pašnjacima rajska zbivanja,
nad kamenjarom samo taj glas.
U toj bliskoj, a dalekoj skromnosti
želim preduhitriti moćnike, kraljeve
koji još Tvoju majku dobro poznavaše;
čeznem biti s onim koji sve oprosti
i brzo odbacuje svjetovne pljeve
svih koji se grijesima odavaše.
Tako u moju pustoš bogatu, plodnu,
gdje često nema nikakvih vijesti,
izravno prodiru nebeske poruke;
tada ne stižem na molitvu shodnu
nego samo bliže kraj vatre sjesti
gdje mi vukovi piju iz ruke.
Tek umorna se odlazim pokloniti,
netom prije nego što ću klecnuti
pred majčinskim svetim dvorima;
čuti prve akorde što će zazvoniti,
gdje će me veliko slavlje štrecnuti,
dočekati s anđeoskim korima.
13.12.2014. 08:33
No comments:
Post a Comment
just do it