Pastirska vatra

 

Ja, neka zahvalna Samarijanka

nemam snagu leptira i hodočasnika,

nemam stopa da Ti dotrčim,

da Ti se pokažem na svjetlu danka.

Ja, sa srcem neka strasnika

sada nikako da se zakvačim

 

za skute Tvojega pogleda i ruku

što su me časkom blagoslovile

i skinule mi sa srca strašnu gubu;

opravdaj me još, ne dopusti bruku

jer su mi misli otplovile

daleko prema suprotnome rubu

 

ili s onu stranu Betlehema,

gdje se odmaraju s blagom pastiri.

Želja mi je vidjeti anđela

pod stubom zvijezdana trijema

što se sa zemljom pomiri

nad jaslama novorođena tijela.

 

Nemoj reći da Ti nisam pratitelj,

samo više ljubim predokuse, iščekivanja,

čekam čuti onaj svjetlosni proglas:

“Danas vam se u gradu rodio Spasitelj”.

Čekam nad pašnjacima rajska zbivanja,

nad kamenjarom samo taj glas.

 

U toj bliskoj, a dalekoj skromnosti

želim preduhitriti moćnike, kraljeve

koji još Tvoju majku dobro poznavaše;

čeznem biti s onim koji sve oprosti

i brzo odbacuje svjetovne pljeve

svih koji se grijesima odavaše.

 

Tako u moju pustoš bogatu, plodnu,

gdje često nema nikakvih vijesti,

izravno prodiru nebeske poruke;

tada ne stižem na molitvu shodnu

nego samo bliže kraj vatre sjesti

gdje mi vukovi piju iz ruke.

 

Tek umorna se odlazim pokloniti,

netom prije nego što ću klecnuti

pred majčinskim svetim dvorima;

čuti prve akorde što će zazvoniti,

gdje će me veliko slavlje štrecnuti,

dočekati s anđeoskim korima.

13.12.2014. 08:33