Duhom da te gledam,
kao ratnog druga,
kao nekog postolara
ili Nebu da te predam
preko jarbola i duga?
Tko sad s tobom razgovara,
neka gleda tvoje oči, stas,
neka pamti ti odijelo,
nek pronađe neku grešku.
Ja ću pamtiti tvoj glas,
tvoje biće cijelo
i rub usana u smiješku.
Vrškom duše poznajem te,
ali to je jako malo.
Ipak, sigurna sam, znam
da u svakom trenu odajem te;
valjda mi je stalo
da potičem onaj plam
što ga duša ova sjeća.
To je tako zarazno,
tako ispravno i neodoljivo,
poput velika umijeća
da ne gađa se u prazno.
Možda nije ni dozvoljivo.
Poziv moj se nalazi u duhu
koji mene budi, koji mene zove
da iziđem i da otkračunam vrata.
Djevu molim u svetome ruhu
da izmoli meni duhovne te darove
kojima se lakše gleda sestru ili brata.
20.06.2021. 22:16
No comments:
Post a Comment
just do it