Isuse, vjerujem

 

Žižak topi se voštanici,

ali svijeća rasprši se smjerno

u zadanom prostoru

gdje još nema mjesta Danici.

Poštujem ga vjerno,

neću pustiti ga da dočeka zoru.

Uskoro će onaj dugi dan

što ga zovu slavljem Poetese,

proći će za mnoge ljude.

Neki pjesnik recitirat će svoj san,

čuvajući papir da ga ne odnese

kratka noć za mnoge Jude

što su vlasnici od mobitela

kakvi nikada ne pregorijevaju.

Zbog te svijeće u bliskosti sa mnom,

dišem duboko i sporo, podno epitela,

da mi vatre male ljepše pjevaju

i da ne trepere dok se kreću za mnom.

Tko još ne zna pisati papiru,

taj će ikonama otipkati imenice

koje proizlaze iz prošlosti neke.

Držim srce svoje u redu i miru,

ono pruža najbolje rečenice

koje teku kao nabujale rijeke.

Srce moje najveća je pomoć

kad poželim bilo što,

u njemu je pohranjeno Blago.

Kao meni, njemu nije važna ponoć

da mi šapne nešto neizrecivo.

Iza svijeće Raspelo mi je drago.

Kako bilo, Krist je uvijek i po svuda,

kako u mom srcu, tako i na zidu;

rezonantna veza jamči dobro djelo.

Za me to su nepregledna čuda

koja učinkovita su baš u svakom vidu;

to je stoga što sam Isusovo tijelo.

Za nas uvijek prvi dan i prva noć,

uvijek sviće neki novi izraz,

uvijek silazi na moje srce sreća.

To je sve ljepote i pjevanja moć.

Za sve Krist je uvijek izlaz,

Majka Njegova je pjesnikinja ponajveća.

15.06.2021. 00:55