Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,
jedrilice tu, a jedrenjake ondje;
ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,
svaka ima što nalazi ovdje.
Lađa moja nije uvijek ona ista
kojom krenula sam ka pučini smjerom,
koja prati Tebe, najmilijega Krista,
s puno nade i s velikom vjerom.
Krenem tako kao jedrilica mala,
a veliki vali nastanu poda mnom,
sruče se na lađu koja ne bi stala
niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.
Pretvaram se u veslača, galijota,
nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,
kolika je muka i koliko ledenoga pota
obuzima moje ruke iznad rupe crne.
Kad oluja prođe, gledam gore,
gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,
toliko su snažna da ne vidim more,
samo vidim da si ponio me do pučine.
27,04,2019. 10:25
No comments:
Post a Comment
just do it