Isusov zakon slobode

 

Inteligencijom se nekada, ne tako davno, nazivala skupina mudrih glava u nekome manje obrazovanom okruženju, primjerice izraz „gradska inteligencija” bi označavao mudre i rukovodeće ljude nekoga grada.

Danas inteligencija nema nekog velikoga udjela u upravljanju. Štoviše, inteligencija se stavlja u službu rukovodećih i upravitelja. Inteligencija više nisu mudre glave već ljudi koji imaju određene darove i kojima se mjeri koliko su ti darovi inteligencije vrijedni, odnosno korisni za rukovodeće ljude i one koji nisu obrazovani.

Istinsko obrazovanje teže je steći danas nego u stara vremena kad je neka mudra glava u svome obrazovanju učila o svemu što je bilo poznato ljudima. Danas je to nemoguće, ljudi se rano opredijele učiti i raditi samo jedan uži segment sveopćega znanja. Takvih segmenata ima sve više i više i stoga su potrebni upravitelji koji okupljaju ekipe obrazovanih ljudi oko nekog posla ili zaduženja.

Inteligencijsko ropstvo izgleda puno gore od dužničkog ropstva koje je zahvatilo sve slojeve i zahvaća sve više ljudi.

Vrlo je neobično inteligentnog čovjeka vidjeti u ropskom položaju. Ne možete ga upitati ništa jer se njegovo znanje i umijeće plaća, nije besplatno za širi puk, ali i zato što inteligentan čovjek u nekoj službi ne smije „odavati poslovne tajne”.

Samo naviještanje Radosne vijesti Isusa Krista jest besplatno i nema poslovnih tajni iako je Gospodin Bog za mnoge veliko otajstvo i Tajna koja se otkriva ljudima u njihovoj vjeri u Boga.

U svijetu je sve rjeđe potrebna vjera, inteligencija ne mora imati povjerenja u poslodavca ili visoke moralne stavove kao u kršćanskom vjerskom životu.

U svjetlu vjere pravednost je jako važna, ali pravosuđe nema tako veliki autoritet kao visoki moralni standardi. Moral je za vjernike važniji od pravosuđa iako preporučuje poštivanje zakona.

Na sudu pravde vjernik ne mora podložiti svoje moralne odluke odlukama zakona. Na primjer, vjernik može oprostiti zločincu koji mu je ukrao imovinu iako bi po zakonu pravosuđa bilo potrebno pristupiti tužbi i progonu kradljivca koji se mora iskupiti zakonodavcu zbog krađe, odnosno vratiti ili platiti kaznom svoj zločin.

Opraštanje potpada pod veoma visoke standarde vjernika te se on ne može nazivati Isusovim učenikom ako takve standarde slabo ili nikako ne zadovoljava, ako traži zakonskim putem da kradljivac ispašta za zločin.

Vjernik Kristov u svijetu ima i osjeća dužnost i pravo opraštati zločincima. Također se ima pravo osigurati i braniti protiv zločina.

Moral je daleko iznad zakona. U vijek je tako bilo i zauvijek će tako biti.

Za vjernika s visokim moralnim standardima inteligencija je manje važna, iako je dobrodošla, nego važnija je vjera u Boga.

Gospodin Bog je taj koji daje mudrost i duhovne darove vjerniku te vjernik može imati i blokade ili poremećaje u zaključivanju u medicinskom smislu, a da mu Bog ipak podari mudrost života koja se sastoji u poniznosti, skromnosti i poslušnosti zapovijedima Božjim. 15.06.2021. 21:25

„Govorite i činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.” Jak 2,12-13