Kad se ruše svjetovi

U kontekstu svijeta ili ljudskog bića

Bog je samo izlaz u nevolji jakoj;

u kontekstu Boga duša ima žića,

a svijet pada u nevolji svakoj.

U kontekstu svijeta pitaju se ljudi

da li ima nešto od čega se živi;

u kontekstu Boga, koji zalazi u grudi,

duša ima smrt i život na Njegovoj njivi.

U kontekstu svijeta ljudi kao da su stvari,

duša njina kao pokošena trava splasne,

a u Bogu čovjek rađa da život podari,

predaje svoj život koji nikada ne gasne.

Sliku svijeta nosi svaki čovjek speti

i u svakom pojedincu svjetovi se ruše;

slika Boga sam je čovjek živi, sveti,

osoba u kojoj se ljube sve druge duše.

subota, 21. travnja 2018. 09:32:38