Zaista, posao kao i svaki drugi
podastrijeti se drugome
jer od njega i za njega dišeš,
životi su vam kao dvojni krugi
gdje se sadržaji lome,
gdje mu u predanju rišeš
sve što život od vas traži i zahtijeva:
koru hljeba, sveto blagovanje
koje daje mir i spokoj.
Ali dokle Milost se izlijeva?
Kamo vodi takvo svatovanje?
Daje li se drugi žrtvi toj?
Da li vidiš iza svega iznikle mu roge,
znaš li kako sam on živi prazno
i da ćeš ga takva smrću svojom izbaviti?
Uzet će od tebe i ruke i noge,
posijati praznovjerje razno
jer ga nećeš nikada ni malo ispraviti.
Smije li se žive vode dati
da ne plodi i da propada?
A što ako drugi zatvara ti prolaz,
ako zloćom tebi žrtvu vrati?
Koliko je realna ti nada
dok u drugome je samo poraz?
I kad takav dovede ti hordu
praznovjernih starih krštenika
da te vode sa sobom u besmisao?
Hoćeš li mu pružit ruku gordu,
ruku pomazana prstenika
koju Bog je tvoj ispisao?
Znaš li mrijeti za ta stvora nevjerna,
da li moliš Boga, majku da te tuče
onaj koji niti žeđi nije osjetio?
Da li ti je milost bezrezervna?
Da li takvi drugi tebe muče?
Da li te je koji od njih okrijepio
pa da rado za njeg život dadneš?
Ne, ti samo misliš na svog Krista
koji u tebi se utjelovi mahom
kada na tle sveto padneš.
Znaš li da će snać te sudba ista
jer će drugi gušiti te dahom?
20.04.2015. 06:44
No comments:
Post a Comment
just do it