Zalog

 

Pjevajući putujem u sutra

dok me sva ljepota tuge rasplamsava

poput mrve zaostalog žara u pepelu

jer se tuga začinje duboko unutra

pa tek tada snažno se razlistava

kako bi zauzela za sebe dušu cijelu.

Tuga nije kao radost, malo plića,

tugi potrebno je dati velike strasti,

čak u miru istinite sreće ona živi,

u njedrima nekim poput pokisloga ptića

kojega se čuva jer bi rado iz njedara pasti;

tuga brani svoje razloge na toj plodnoj njivi.

A za radost ne treba mi snaga

kao što za tužnih noći znam za sretan kraj;

radost nikada ne može dulje potrajati,

nije stalna, nije srcu prirasla i draga

i ne vodi dušu tako izvjesno u raj.

Radosti se čovjek uvijek želi pokajati

jer u duši možda nesvjesno se nada iskupljenju.

I da nije tako duboka i bolna,

tuga ne bi bila važna kao zalog i zasluga sreće,

ne bi pružala sigurnost u trpljenju.

Zato tuga mi je lijepa, tako jasna, zorna,

ona nikada me prevariti neće.

‎utorak, ‎7. ‎studenog ‎2017. 19:54:12