Isus Krist - počinak duša

 

Istinski počinak ne znači prestanak već dopunjenje djelovanja; počinak tada na zemlji postaje predokusom neba.

Ustajući protiv farizeja Isus obnavlja istinski smisao subote: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27)”, i prema tomu na spas života (Mk 3,4): počinak mora značiti oslobođenje čovjeka i veličanje slave Stvoriteljeve. Isus daje tom znaku njegov pravi smisao kad na taj dan ozdravlja bolesnike: On „oslobađa” ženu „svezanu” već mnogo godina (Lk 13,16). Tako pokazuje da je „gospodar subote” jer On ostvaruje ono čega je subota bila pralik: po Kristu počinak znači oslobođenje djece Božje. Da bi nam zaslužio to oslobođenje i taj počinak, Otkupitelj je ushtio da nema gdje nasloniti glavu kao što se naslanja na neki naslon; naslonit će je tek na času smrti, na križ (Iv 19,30).

Da bi opravdao svoju djelatnost na dan počinka, Isus kaže: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim (Iv 5,17).” U Bogu se rad i počinak ne isključuju već su izraz transcendentnosti božanskog života; to je misterij što ga je navješćivala Mudrost koja počiva radeći (Sir 24,11). Rad Krista i poslenika u žetvi jest u tome da u radosti priskače u pomoć umornim i utučenim ovcama jer Isus pruža počinak dušama koje dolaze k Njemu.

Božji počinak što su ga Izraelci mislili doseći ulazeći u Obećanu zemlju bio je pričuvan Božjem narodu, onima koji će ostati vjerni i poslušni Isusu Kristu: tako tumači Psalam 95, Poslanica Hebrejima (Heb 3,7 – 4,11). Taj počinak jest nebo u koje ulaze oni „koji umiru u Gospodinu!... neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela (Otk 14,13)!”. Međutim, počinuti u nebu ne znači prekinuti, već dovršiti svoju djelatnost: dok klanjaoci Zvijeri ni danju, ni noću ne znaju za počinak (Otk 14,11), Živi danju i noću bez prestanka ponavljaju hvalu Bogu pjevajući trostruki „Svet” (Otk 4,8). (Dufour, str.874).

Smrt pravednika znači ulazak u mir, u vječni počinak, u svjetlost kojoj nema kraja.

19.06.2021. 20:21

Eto, za kršćanina smrt je u konačnici dobitak jer je Krist njegov život (Fil 1,21):

„Ta, meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.”

Poziv na Božju hvalu

Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
2 Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

3 Jer velik je Jahve, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
5 Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.

6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8 »Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9 gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,
pa rekoh: ‘Narod su nestalna srca
i ne promiču moje putove.’
11 Stog se zakleh u svom gnjevu:
‘Nikad neće ući u moj pokoj!’«