U sumrak lelujaju sjene,
padaju magličaste pahulje,
zvijezda se nazire iskrenje.
Sumrak je miran kao ulje.
Promjena; dan više nije dan,
noći još nije nastala tama.
U mraku je čitav stan,
ali se čuje: nebo se slama.
To je bremenita nahrupila masa
oblačnog tamnog zraka;
pada kao glas iz duboka basa,
ali je sustiže svjetlosna traka
jer grad mora se spremati
za noćne uvjete, a ne trpi noć.
Meni je draže još dana nemati,
slušati sumrak i njegovu moć
jer tako neumitno najavljuje
ono što će se dogoditi.
I moju dušu tama preplavljuje
jer u tami će se opet poroditi.
Moram poći, dosta je snova,
došlo je vrijeme, stigao čas.
Neće me, neće zemlja ova,
traži me Ljubav poradi nas.
Još samo danas čekat ću tiho,
noćas u ponoć spremna sam ja;
neka me nosi noćni vihor,
neka se moja budućnost tka.
utorak, 20.03.2018. 18:31
No comments:
Post a Comment
just do it