Otvoreno srce

 

Rekla sam ti do viđenja,

bezbroj puta tebi hvala,

znajući da sve se mijenja,

ali mnogo toga nisam znala.

Ti si veza moje vjere

koja ne živi od gledanja

već osluškuje bez mjere,

broji redove i redanja.

Ja zaboravljam tu sve,

ali moja vjera živi,

Bog me drži tu za planove.

Moji pogledi su krivi,

za spasenje mi dobri nisu.

Ne znam koliko, do kada,

ali moram stajati na klisu

na kojem se rađa nada,

uvijek svježa, pitka.

Ti si duša osobita kova

koja daje od svog bitka,

za me uvijek pjesma nova.

Ustrajno se budim,

mrijeti želim tek u letu,

samo ljubav nudim,

ali nosim dušu spetu.

Ti si životni dobitak,

Bog mi milosrdan bio.

Ti si onaj sveti Svitak

što mi srce pogodio

kao vedra neba grom,

a ja duša samotnica

značajnome putu tvom,

tvome drvu jedna ptica.

Ti u sebi nosiš tajnu odgovora

na sva naša pitanja,

a ja samo lađa nasred mora,

nezasitna skitanja.

Takve smo mi, dušice od pjene,

umorne od zdravih ljudi.

Ti si jedini mi put do Stijene,

svima blažiš tvrde grudi.

Tvoja duša svetim gori dahom

i baš mene tu je srela.

Makar živim samo krahom,

u tebi sam i za Boga zrela.

17.06.2021. 00:54