Moja barka

Moja barka, otporna na brodolome,

plovi amo, tamo jer na strujama se nosi.

Posvećena Bogu, molitvama, svemu ostalome,

mirno i zadrijemam, i s morem u kosi.

Neće odnijeti me dalje jer je lako usidrena

kao što se srce moje vezalo za Krista.

Slobodne sam plovidbe, dalje od sirena,

još me kupa svjetlucava morska pjena čista.

Sada ribolova nema, ali ovdje ribarska je mreža

koja meni služi da me s ljubavlju poveže,

s onom dušom čija brodica je puno teža;

samo pazim da je vjetar ne odreže.

Imam još i drugih lađa

s jedrima od Duha i od zlata,

i sa starom Knjigom što je od svih mlađa

poput tajnog napitka životnoga cvjetna lata.

Iza mene svjetionik, a do njega most

od svjetlosnih pruga sunca ili mjesečine.

Nalik je na anđeoske zbore i na Nevinost

koja prati mnoge ribe pa se srebrnima čine.

Gledam naokolo, naširoko, duhovno sam biće,

čitav me zanima taj zemaljski svijet

jer mi Krist u njemu uskrsava kada zora sviće,

a tada u mojoj barci uskrsava i moj stihoplet.

Kraljice i Majko, Dojiljo svih duša

koja bdiješ i nad nebom, i nad morem,

prestala je plodnoj zemlji dugotrajna suša,

daj dopusti i pomozi da je svu preorem.

18.06.2021. 09:12