Ljubav stvara naše kosti,
našu srž i duhovna skitanja,
osobnost našu, naše duše.
Vjetar do iznemoglosti
oblikuje vječna pitanja
da se pjesme ne osuše,
da se ne gube u bespućima,
da se susret uvijek stvori
kada god je Božja volja.
Samo duša tu mogućnost ima
bezbroj puta da izgori,
da se budi uvijek bolja,
uobličena po svome redoslijedu,
ali puno jača i sigurnija
jer se uči bezuvjetnome darivanju
gdje je mirno susretanje i u redu.
To je istinska liturgija,
moje bogoštovlje u snebivanju.
Naša molitva je onaj tajni ključ,
otponac za dušu da ne zdvaja,
bijela krila dviju golubica
koje nose onu našu luč
što se Križem sva napaja
kao skromna nevjestica
koja svog Pastira gleda iz daljine
što je više nego dovoljno i puno
da joj se razbukta moć.
Ljubav jednu mnoge ovce čine,
svaka prima osebujno runo
kakvo ne zna dan, ni noć.
Samo na tom nebu crnom
duša dolazi do svijesti
i do mudrosti i razuma
što se diče oštrim trnom
koji pomaže mi tebe sresti
netom prije pomračenja uma.
Samo ona Ljubav zna
hoću li se tu pronaći
ili dragovoljno izgubiti,
ali prije svake zore ili sna
navikla sam u dubine zaći,
dušu tvoju izljubiti.
30.06.2021. 03:23
No comments:
Post a Comment
just do it