Pozdravi

 

Pod oblak crni sunce se sklanja,

sreću je dijelilo čitav dan.

Nebo ga traži, a priroda sanja,

za njim teži hrast nerazlistan.

Vrapci mu cvrkuću da ga isprate

i upotpune proljetnu divotu.

Lastavice čekaju da se vrate

pa da se zajedno raduju životu.

Tko bih ja bila da kvarim veselje,

što bi učinila nevolja, zlo?

I dalje bi pjevale ptice sve velje,

i dalje bi nebo prekrivalo tlo,

a vijesnici proljeća bili bi tu.

Oni su tako nevidljivi, maleni

i nose najsjajniju odjeću,

i puti su njini lijepi i šareni.

Zalazi sunce nad visokim tornjem

i šalje svem svijetu posljednje zrake

dok mnogi odlaze k svijetu gornjem

i nose sa sobom pozdrave svake.

nedjelja, 11.03.2018. 17:26