Wednesday, June 30, 2021

Duša i bol

 




Ostane bez udaha,

sve od preteške siline,

pa zagrcne drugi put.

Povjeruje bez straha,

sve od velike miline,

i duboko upije taj uzdah krut.



Bol je tišti

i slabom je čini,

lakom poput pepela

što iz nje vrišti

prema udaljenoj mjesečini

na koju je tmina sjela.



U haljini bijednoj

tiho milost prosi

da je čuje samo Bog.

Nit' u suzi jednoj

gorčinu ne nosi;

samo da se riješi stanja tog,



samo da dočeka

onaj blagi sat

kad se dijeli lijek

i da ne čuje se jeka.

Bol ta mora stat

i taj udah prijek.



Ponos, visoko je drži.

Ukočeno tijelo

čuva je od napadaja.

Kao da se kaplja prži,

iznutra je bijelo

jer je izišla iz odaja.



Krenula je Bogu svome,

ali strmoglavo pada

kao da stampedo gazi.

Evo lijeka stanju tome,

dahnula je nada

i ka utrobi silazi.



Opijena, mada i bez uma,

grudima zahvaća dah,

duboko i oprezno, polako.

Bez ijednog šuma

uvlači se laki strah;

do kada će izdržati tako?

30.06.2021. 22:46

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts