Duhovni most

Nadnevak je uvijek sigurnosti znak,

čas je toga obavezno neki strogi tren,

ono „jednom” izvjesno je jako.

Breme pada kao sud na Nebu jak

sve se slijeva kao jedna gusta sjen'

koja iščekivanjem je puna tako.

Dan je susreta označen pravilima,

kako je na cesti jednoj,

tako i na svima ostalima.

A Duh laki čvrste znake ima;

kako padne duši bijednoj,

tako zarobi me blistavim kristalima

pa zauvijek slavim godišnjice,

vremenite oznake i sate.

Kao kada jesen tiho zamiriše

koja ima svoje obljetnice

kada vjetar odasvud se klati,

kad se nose samo te prozirne kiše.

I Duh laki čitave te dane radi

dok se srca ljuljaju na pjeni

što ih čini hladnima u žezi.

I ja gorim kao mjesec mladi

ili opet gorim u sunčevoj sjeni,

dok mi čas iz jednoga u drugi bježi.

Tako mijena ide od Marka do Luke,

ili Pavao i Ivan, Jakov ili Matej, Petar,

nazvani po nekom značajnom vremenu.

Mada se ružarij moli usred muke,

uvijek miluje me Sveta Duha vjetar

da se molim preslatkome Bremenu.

Godine prolaze, ali sve su ostale u duši,

makar zaboravljam pa se ipak sjetim.

Najlakše se pamte skori dani, noći

jer od njih me Duh još uvijek guši

kao ptica zarobljena što bi da poleti

jer je kumulacija to Božje moći.

Siguran je duh moj na tom drumu,

više nego kaldrma i čelična krila.

Ne sjećam se točno kada,

ja sam preskočila most u svome umu

jer ni jedna druga veza nije ovdje bila

tako čvrsta kao moja nada.

27.06.2021. 22:13