Dvojnik

 

Carstva velika osvajala su mnoštva malih,

samo kraljevstvo je Gospodnje ponizno.

Bilo nas je na sve strane, i vjernih i palih,

ali samo Kristovo je srce tako brižno

 

da odlazi i u strane osvajačke ovčinjake,

da dolazi dalekima, makar sve i rušeći,

da zalazi u sve svjetske ljudske osinjake,

da ponikne, praznovjerje ljudsko gušeći.

 

Kada spoznao je da do kraja ljubi, shvati

da se smrti, žrtve mora blagovati,

da za svakog treba trud da se obrati;

u tom svijetu nije htio samovati.

 

Uze krvi da uzvisi žive i sve mrtve kosti,

svuda ode i sve prođe, sklapajući Savez;

zatraži od ljudi poniznosti, radišnosti;

dođe i uzljubi, uđe skroz u ljudski kavez

 

pa se dade izazvati, pa se pusti oplijeniti.

Evo, jošte živi i po svijetu hodi, traži

gdje će naći zrno krvi koje bi zamijeniti

da ponudi sebe mjesto silnih laži

 

i sve više Njega profinjeno napadaju.

Nema ljudskog stvora takva pravednika,

svi Ga žele naći, ali žrtvu ne znaju

pa se preda sav umjesto vlastitoga saveznika

 

i još pušta čovjeku na slobodnu mu volju

da li hoće srce svoje oplemeniti.

Život vječni dade svakom, zemlju najbolju,

gotov uvijek s dušom ljudskom se zamijeniti.

02.04.2015. 09:26