Kad noć zavlači,
a miruju sjene
i duša se mlači,
i divljaju vene,
tada je noć
prepuna slutnje,
a slabi joj moć.
U trenu šutnje
što se oduži
i postaje beskraj,
vrijeme mi služi
i dobiva sjaj.
Kad rano se budim
dok zvijezde drhture,
ni tamu ne kudim,
ni kazaljke ure,
a posebna tema
dolazi sporo
kao lagana trema
i šuštanje oporo.
Sjećanje kapne
na dane one,
tišina šapne,
sjene se sklone;
pred očima duše
lelujaju scene,
noći se sruše
kao stijene
i prođe rok,
već svitanje čeka,
javlja se srok
i pljušti jeka.
četvrtak,
12. travnja 2018.
03:45:46
No comments:
Post a Comment
just do it