Uzburkano
more
stišava
se tu, unutra,
a
daleko do zore.
Daleko
od sutra
skupljaju
se jata lastavičja
kao
da će zima kasno.
Sutra
nema lica, ni naličja
kao
svitanje strasno,
nikada
se ne zna.
Zato
odmah reci,
sutra
je bez sna,
taj
trenutak sad si steci.
Dan
je pun trenutaka,
tako
uhvati se od života
nit
i smisao, i bura svaka.
Svijet
je pun divota
kao
ove lastavice kasne,
one
uvijek lete isto
i
uvijek su krasne
kao
svitanje čisto.
Lastavičja
posla,
čemu
briga oko toga
koja
ode, a koja je pošla?
Svaka
ima dio jata svoga,
sve
se one gore nađu
jedinstvenom
letu
i
u novo ljeto zađu
promjenjivom
svijetu.
Već
je sutra doba zime,
ali
lastavice znaju
i
za svaku lastu isto ime.
Kao
vječnost traju.
Što
god bilo, evo gnijezda,
još
je daleko do jutra.
Jedna
lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko
od sutra.
11.
listopada 2018. 23:46:50
No comments:
Post a Comment
just do it