Sunday, June 20, 2021

Majka siromaha

 


Nije dobro da čovjek bude sam

jer je biće kontemplacije,

ali mnogi mnogo i od ljudi traže.

Zbori, Kriste, uđi u moj čam,

moje zazive, komunikacije,

budi centar moje noćne straže.



U koju kategoriju pravednika

sada spada bolesnik i siromah

kojemu su zatvorena vrata Dvora,

koji nema mudrosti, ni zlatnika

i čije su pjesme samo prah,

koji liječi se od mračnih mora?



Kada posti, nitko ne zna za to;

nema časa kad mu usne prazne

ili da mu srce bez molitve suho.

Pred Tobom je, Kriste, kao zlato,

al' od ljudi padaju mu kletve razne,

kušnje neke i u doba gluho.



Ni u starosti on svojoj mira nema

jer su suza pune stisnute mu grudi

pa ne može prići i kada bi htio.

Tvoja ljubav, Kriste, nije anatema

već je svježe valovlje na sprudi,

Bog i Otac koji ga je zagrlio,



koji mu je Majku dao tankoćutnu,

nježnu poput školjke koja biser nosi.

Sve joj znano u mrtvilu svijeta

koji traži samo sudbu mekoputnu;

ona Duhom Svetim srce njemu rosi,

on je uzima za svećenicu svoga leta.

20.06.2021. 12:03



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts