Nije dobro da čovjek bude sam
jer je biće kontemplacije,
ali mnogi mnogo i od ljudi traže.
Zbori, Kriste, uđi u moj čam,
moje zazive, komunikacije,
budi centar moje noćne straže.
U koju kategoriju pravednika
sada spada bolesnik i siromah
kojemu su zatvorena vrata Dvora,
koji nema mudrosti, ni zlatnika
i čije su pjesme samo prah,
koji liječi se od mračnih mora?
Kada posti, nitko ne zna za to;
nema časa kad mu usne prazne
ili da mu srce bez molitve suho.
Pred Tobom je, Kriste, kao zlato,
al' od ljudi padaju mu kletve razne,
kušnje neke i u doba gluho.
Ni u starosti on svojoj mira nema
jer su suza pune stisnute mu grudi
pa ne može prići i kada bi htio.
Tvoja ljubav, Kriste, nije anatema
već je svježe valovlje na sprudi,
Bog i Otac koji ga je zagrlio,
koji mu je Majku dao tankoćutnu,
nježnu poput školjke koja biser nosi.
Sve joj znano u mrtvilu svijeta
koji traži samo sudbu mekoputnu;
ona Duhom Svetim srce njemu rosi,
on je uzima za svećenicu svoga leta.
20.06.2021. 12:03
No comments:
Post a Comment
just do it