Protest

U početku se glasamo, ne govorimo. Znak za govor je riječ.
Riječ je i znak za misao.
Moždani impulsi bilježe misaonu aktivnost. Pretpostavljam da ona pokazuje da je čovjek pri svijesti, ali ne mora biti točno tako.
Ako se prepustimo nekoj vrsti nesvjesnog bilježenja svega što nam pada na pamet, možemo otkriti što nam je u zadnjih nekoliko sati bilo najdojmljivije i kakvo raspoloženje vlada u nama.
Čovjek u mislima može biti blokiran, to jest zasićen tuđim mislima, mnogim informacijama koje zapravo uopće ne želi prihvaćati, ali dopušta da ga informacije ranjavaju jer nije svjestan što mu se događa. To nije za sada još mjerljivo instrumentima.
Čovjek je jako često zbog toga misaono zatvoren i ako u tom stanju pokuša bilježiti sve što mu padne na pamet, primjetit će da ponavlja tuđe misli i informacije kao papagaj. Prihvaća sve što uči kao točno. Kršćanstvo je u tom smislu blagodat jer ima tek nekoliko dogmi koje možemo slobodno prihvatiti kao istinu. Sve ostalo se stavlja na razmatranje i promatranje.
Kršćanin je nužno osoba koja promatra i razmatra sve. Vjernik je na to nekako prisiljen jer se nalazi u dinamičnim, nesigurnim okolnostima: uvijek je na rubu provalije, a iza leđa su mu svi ljudi, znani i neznani, koji ga guraju, povlače ili koje želi spriječiti od pada u tu istu provaliju.
U djetinjstvu sam imala na dohvat ruke raznoliku literaturu. Stripovi i knjige bili su moje igračke jer medo nije bio moj, a lutka je imala samo jednu haljinu; kad sam otkrila legice, bilo je već kasno. Sjećam se samo da smo na početku školovanja učili rukovati olovkom i sjećam se dalje samo da sam znala čitati prije nego što smo dobili vrlo zabavnu i jednostavnu školsku lektiru. Nije mi bilo puno toga jasno, ali sjećam se divljega zapada, kauboja i Indijanaca, Marie Curie koja se žrtvovala za znanost, premnogih soneta Tina Ujevića, a došao mi je pod ruku i Schopenhauer, 'Bee Geesi' su me učili engleski jezik, prvi ples je bio na pjesmu 'Hey, Jude', a u školi se odjednom onaj patak iz lektire pretvorio u 'San ljetne noći'  i u totalno nerazumljivu nejednadžbu funkcije što je značilo da sam zaista odselila na tu novu adresu i nekako prošla u srednju školu. Slabo se sjećam, zaista slabo, ali znam da mi nikada nije nedostajalo zabave. Prema tome, promatrala sam više nego učila, prilično nesposobna za školu, ali u to moje vrijeme se moglo tako i proći ako ste bili suradni, to jest dobrodušni i uglavnom poslušni; nesposobnost tada ne bi smetala. Ukoliko se pojavio neki 'mislilac', ometao je predavanja i učenje pa se morao premjestiti u specijalnu školu. 
Prema tome, ako čovjeku date malo mira, on će sigurno početi razmišljati, a kad krene s tim, tada već zna promatrati sve oko sebe i u sebi. 
Mala djeca ne znaju što je teško, ona to nauče od starijih jer moraju preživjeti. U težim slučajevima ono što je bilo naučeno kao teško postaje okorjela navika.
Progovoriti i ponavljati prve riječi znači učiti napamet.
U svakom slučaju morate u prvom redu sve znati napamet ako želite usvojiti nešto o čemu vam je zanimljivo razmišljati. Dok čovjek uči pjesmicu napamet, on primjećuje teža mjesta i stihove: to može biti usvajanje težih novih riječi, učenje čitanja pisma, ali često znači da se radi o greški i o pogrešnoj informaciji; dijete tada vjerojatno još nije naučilo pravilno čitati. Spas se nalazi u upornom vježbanju, u upornim ponovnim pokušajima čitanja i pisanja jednostavnih, ali i onih težih riječi i rečenica. U tome nastojanju čovjek ne smije zaboraviti promisliti je li točno sve to što se toliko trudi naučiti, a ako to ne može ustanoviti, to znači da još nije naučio minimum sadržaja o kojem želi razmišljati pa mora još neko vrijeme posvetiti samo učenju i ponavljanju. Netko savlada osnovno školovanje jako brzo, ali za većinu je to napor. Sve zavisi imate li učitelja/icu koji vam posvećuje veću pažnju. Zato je bolje učiti u obitelji nego u državi jer vas obitelj voli pa je razumijevanje svega hiper brzo.
Ako vam je potrebno puno više vremena za učenje i školovanje, to ne znači da vas nitko ne voli već to može značiti da ste dobar mislilac.
Ako je majka u problemima ili nema vremena jer mora na posao, dijete nema onaj neophodan mir za učenje i promatranje. U školama ga ganjaju kao najjadnijeg roba da usvaja što više tuđih mišljenja i informacija pa kad čovjek poželi postati revniji vjernik i kršćanin, mora se drastično opredijeliti samo za Crkveno učiteljstvo i učenja Crkve jer to mu je jedina nada da će ozdraviti.

Na kraju balade morate pod stare dane objašnjavati ljudima da vjera i znanost nisu dva različita pojma. Ako i jesu različiti, osim njih postoji još i politika i umjetnost pa kad već učite, učite temeljito i pravilno jer ćete u suprotnom ostati osoba koja nema izbora.
‎nedjelja, ‎23. ‎travnja ‎2017.  21:17:26