Stairway to Heaven

Ugodna je pomisao, Isuse, da Te nitko ne želi. Postajemo bolji prijatelji, Ti i ja.
Braća i sestre me čudno gledaju, govore mi da se u Crkvi svi uzduž i poprijeko mrze i pitaju me što jedna ovakva pametna cura vidi tamo. Dugo sam ih ignorirala jer sam vidjela da su Ti mnogi vjerni, ali željela sam pokazati im Tebe, upirala prstom u Tebe i govorila: evo mene, ovdje sam, odavde dolazi moj život i moja djela, moje misli i moje riječi i stavovi. Dugo sam ih zvala ili možda nisam bila dovoljno jasna i glasna, govorila sam kako je Istina lijepa i oslobađajuća kod susreta s Tobom u Euharistiji.
A kad tamo, usred misnoga slavlja, započele neke zavisti, hladnoća pa oholost i, na kraju, doživljavala sam sve češće neskrivenu mržnju. No, Ti si bio uvijek najdominantniji i narod me ipak malo prihvaćao, po netko, tu i tamo. Češće se događalo, sjećam se, da Te primam sva izranjena i s puno boli. Tvoj pečat na mome čelu gorio je i utiskivao se sve dublje u mozak. No, znala sam da mogu očekivati i gorih muka jer to si bio stvarno Ti. A Ti si Taj koji mi daje poslanje, kakvo god bilo; Ti si Taj koji me je k sebi doveo, u Kanu, na Goru, na Kalvariju. Nisam znala da moram svakoga posebno i unaprijed upozoravati da imam gubu. Nisam niti primijetila da moje slabašno tijelo i ostarjelo, izmoždeno lice, te odbojne ruke i grimase moje, moja obuća, moja odjeća drugima izgledaju kao guba. Ispričavam vam se pred Bogom, maleni siromasi, što sam vas dovela u opasnost od zaraze. Ispričavam se svima malenima i siromasima jer ih sablažnjavam, jer ih moja naklonost prema drugim gubavcima izluđuje i stvara se ogromna nevera; oprostite mi na grubosti, mrtve može podići samo Bog.
Nije to novost, zar ne, Isuse? Dugo sam bila gubavica prije nego što si me zazvao i poslao ovim siromasima i malenima.
Sada moram poći. Ova Misija je završena.Odustajem od Kalvarije. Ona ne bi imala smisla i moj postupak mi izgleda razuman. Ovoga puta je moja odluka jasna jer konačno je sazrela.
Vidimo se, Isuse moj, na starom mjestu, u Duhu i istini. 
Na kalvariji mržnje ostaje moja prazna klupa, iza mene dolazi vjetar koji šumi jedva čujno, romori i kao da praznoj klupi tiho šapuće: "Ovdje je sve suho, nema niti vode, niti vina; niti žući, niti octa. Sve je pusto, Isusa traže i gledaju jedni u druge, pred Tobom se okreću i tumače si neke važne nauke; izgledaju kao da su omamljeni, ništa ih probuditi ne može. Zagledani su u nešto što vide kao smrt, kao politiku, kao uobičajene propovijedi i svi blaguju grijehe.", a Ti me zoveš, Isuse, opet me zoveš u nova poslanja, ostavljaš moje prazno mjesto na kojemu si me obilježio i kao da šapućeš: "Tebe sam žedan".
gordanatomljanovic2015atgmail.com