Sveta Majka, slava Božja

Da bi Tijelo Isusa Krista bilo i ostalo čedno, sveto, netaknuto grijehom i slavno, a uzeo je Isus ljudsko tijelo od majke Marije, ona je morala biti takva, sveta, čedna, bezgrešna pa onda i, naravno, slavna, uznesena na nebo i okrunjena kao kraljica neba i zemlje, kraljica Crkve, majka svih ljudi. Toliko velika da je zovemo institucijom kao što važni ljudi postanu slavni i jaki ili osnivaju neke institucije na trajnim vrijednostima, postaju sve važniji s godinama i po njima dajemo nazive stvorenim stvarima, ali i još puno više od toga jer Marija nije samo čedna žena, nije samo djevičanska majka, nije samo uzorna vjernica već ona je to sve, ali ponajviše je Bezgrešno Začeće ili, bolje rečeno, Bezgrešno Isusovo i naše Začeće jest upravo naša majka, djevica Marija.

Jer ono što je prvo Bogu bilo potrebno za stvaranje po Riječi koja Mu je Sin jedinorođeni i u Duhu Svetome, Bezgrešnome koji je lebdio nad vodama te u proslavljenoj Mudrosti srca svoga Božanskoga, moralo je biti sve stvorenje koje će, zajedno sa Stvoriteljem svojim, slaviti Njegovo stvaralaštvo, kreaciju i kreativnost.
Naravno da ne može se slaviti zdušno nekoga iz krivih ili loših pobuda, u grijehu ili iz nekog sitničavog interesa. Može se slaviti i popularizirati nekoga ili nešto tko ili što nije od posebne vrijednosti i zasluge, može se nekoga malenoga pohvaliti, ali zdušno slaviti može se samo Najvećega, najveću Slavu jer to slave svi, Njega ne može nitko pohvaliti nego samo vječno hvaliti i zahvaljivati Mu, Njegova slava je najviše što postoji te se Njemu, Bogu Jedinome i Stvoritelju klanja sve stvorenje.
Sve stvorenje i svi stvorovi, htjeli, ne htjeli slava su Boga živoga. Sve što je stvorio, nije mogao stvoriti neslavno ili ne-božansko. 
Što Mu je bio potreban čovjek?
Postoji jedinstveni razlog. Poželio je, u svojoj mudrosti i dobrohotnosti, najsavršenije od svega savršenoga; bez toga vrhunca stvaranja Božjega ne bi se poželio odmarati sedmoga dana i počinuti u još većemu blaženstvu i prije onoga najvećega posla koji Ga je čekao: silaska u to svoje savršenstvo, spasenja i posvećenja toga savršenstva, slobodno partnerstvo sa svojim savršenstvom; konačno, htio je stvoriti "onoga drugoga" koji nije On, Bog i koji nije isti kao i On, Bog, ali je, naravno, slika Boga savršenoga. No, ne samo odraz nego ravnopravan, slobodan, stvaralački partner.
I za to Mu je prvo bilo potrebno stvoriti vidljivom svoju svetost i slavu. Vidljivom, opipljivom, doživljivom, materijalnom kao što je materijalan, vidljiv, ali je i nevidljiv, divan stvoreni svijet. 
Svetost i slava, kada je gledamo sa stajališta čovjeka, jest ono što je Božje za razliku od onoga što je ljudsko. Budući da je ljudsko slobodno biranje između dobra i još većega dobra, ljudski je grijeh i pad, to je suprotno, po ljudsku, od onoga što čovjek doživljajava kada slavi i hvali Boga svetoga. Tako čovjek ne zna točno što je Božja slava i svetost, ali zna da to sigurno ne može biti nikakav grijeh, nikakva pogreška, nikakav pad, niti ponor zla bez dna. Govoreći po ljudsku, Bog je morao za čovjeka prvo stvoriti i pripremiti tu mogućnost svetosti i slave kao što mu je stvorio i pripremio drvo spoznaje toga dobra, ali i zla, onoga što je na najvećoj udaljenosti, na suprotnoj strani stvorenoga ljudskoga poimanja i postojanja.
Bogu je bio potreban Božanski čovjek, odnosno ljudski slavni svetac. Tako stvori Bog Majku svoju, Djevicu Mariju, predodredi je, opet po ljudsku, kao neophodno Bezgrešno Začeće, duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo, ali ne čovjek kao svi drugi ljudi i ne kao Bog. Ujedno i ono Bogu najbliskije, a čovjeku najneophodnije kao temelj i početak, kao uzor.
Bezgrešno Začeće nužno postoji za Boga Sina koji jest zaista nedokučiv ljudskom razumnom poimanju, i Bog i čovjek, pravi Bog, pravi čovjek koji traži vjeru i povjerenje svih ljudi jer je bilo kojim drugim načinom čovjeku nedokučiv.
I Marija je nedokučiva, ali Isus ima poslanje koje je drugačije. Marija je Pomoćnica dok je njezin sin Isus ono zaklano i krvavo Janje; Marija je stvorenje dok je Isus Sin Boga, Bog od Boga. Sve je to zajedno prevelika svetost i slava Božja koji se očituju izobiljem. Po tome izobilju znamo da je Bog neopisivo milosrdan i po izobilju Ga prepoznajemo. To je izobilje raznovrsnosti.
Sa stajališta čovjeka Bezgrešno Začeće je kao prvo žena, majka, roditeljica. To je zato jer Bog nam je otac i majka, svetac i roditelj, ali i sve drugo. Budući da je čovjeka stvorio kao muško i žensko, bilo je savršeno u namisli Božjoj načiniti Bezgrešno Začeće u ženskom rodu po ljudsku.
Drugačije kao da i nije moglo biti, toliko je logično to stvaranje.
Sveto, a potpuno ljudsko stvorenje.
Stvaralačko, ali u svetosti; djevičansko, ali ljudsko; Bezgrešno, ali sposobno spoznati grijehe; Začeće kao Ljubav koja je Bog i Prapočetak, ono što nastaje i stvara iz ničega. Roditeljica Boga i čovjeka kao što je i Bog roditelj koji rađa Isusa, Sina svoga, a potom rađa po Kristu i svoje najsavršenije stvorenje, čovjeka.
I kada se čovjek, u porođajnim sakramentalnim mukama, rađa od Boga, koji uzima na sebe i sve porođajne muke ljudske, Bog čovjeku predaje na raspolaganje i brigu svoju svetost i slavu preveliku, predaje čovjeku novorođenome Djevicu Majku.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  01:38:30