Govori, Gospodine

1. Kad spomenem učenje mnogi često se sablažnjava, neki kažu da su za to prestari, drugi vele da već imaju životnu školu. Dakle, završili su s učenjem u životu. I što sad? Čekamo starost i držimo se nekoga ili nečega tko bi nam u starosti dobro došao.
Starost kao prvo nije bolest, vele vrapci. Kao drugo, ništa vam neće koristiti, i kao starci bit ćete neuki, sve više i više, a kad vam zakrečaju moždane vijuge, čitav organizam gubi životni polet. A ono za što se držite i ona osoba koju si čuvate možda će zatrebati svu vašu pažnju i vaše znanje.
Učenje obnavlja, naročito u suradnji s molitvom. Otvara vidike, daje darove mudrosti i zdravog razuma. Tek smo u starosti zreli, zreli kao plodovi koje će si Bog uskoro ubrati, točno na vrijeme. Što smo našem Bogu pripremili za čas kad nas ubere? Molimo, činimo dobro, ali što će Bog s nama ako smo siti cjeloživotnog učenja? 

Pitat ćeš me, Isuse, kakva je vjera moja kad sam već na polovici života počela pripremati teren za umiranje; pitat ćeš me zar nisam znala da o tome samo Ti odlučuješ; pitat ćeš me što sam zadnje naučila i kada i jesam li to upamtila.

Često ljudi kažu da im je dosta njihovih problema, mnogi upotrijebe izražaj: "imao sam ja svoju Kalvariju i neću više ponavljati isto". Sad se žele odmarati i ne primijećuju da im to odmaranje ne uspijeva. Konačno, zar nije starost i zrelost vrijeme najintenzivnijeg učenja i podučavanja?

Ne mogu učiti, Isuse. Te nove izmišljene riječi nikada nisam upotrebljavala. Tim novim rječnikom puno pričaju, a ništa ne kažu, učenje mi je besmisleno i ne slažem se s onim što uče, to jednostavno nije tako i nije istina to što govore.

U Wikipediji o pojmu "lingvistika - jezikoslovlje" pronašla sam nešto zanimljivo. Evo kako glasi rečenica, to jest tvrdnja: "Važno je naglasiti da se danas jezik više ne promatra kao odraz duha, niti se mitologizira na bilo koji način, jeziku se više ne pristupa sa stajališta mita ili religije, u 20. st. govori se o lingvistici i jezik se pokušava sagledati i opisati metodama egzaktnih znanosti."; to je u izravnom sukobu s mojim znanjem i iskustvom jer prvi Homo sapiens, Adam je progovorio kad je bio sam u raju i kada je s njim razgovarao samo njegov Bog Stvoritelj.
Iz ove tvrdnje zaključujem da znanost ne služi upoznavanju ljudi međusobno već se jezik nastoji odrezati od svojega korijena i uzroka što je najvjerojatnije nemoguće; jezik neke obitelji se jednostavno otuđuje i kompilira s drugim novim riječima novih jezika. S time se stvari kompliciraju bez potrebe. I jezikoslovlje, a vjerojatno i ostale znanosti grade Babilonsku kulu, a Bog im je poremetio razumijevanje i komunikaciju.
Iz toga zaključujem da se čovjek od čovjeka i dalje i još više udaljuje umjesto da svaka znanost većim dijelom služi praktičnom samospoznavanju i da se u jezikoslovlju ne smije zaboraviti na kojim je temeljima izrasla današnja nauka. Sada ti temelji više nisu osnova za promišljanje. Umjesto da učenje bude sve lakše, ono postaje izgradnja ogromnih zidova koji se ruše na ljude.
Ljudi si grade grobove, Isuse, mrtvaci pokopavaju sami sebe i to sebe jošte žive.
I ja sam prošla svoje vrijeme učenja. Na sreću, bila sam u tome slaba. Niti u jednom predmetu nisam stigla dalje od početka jer mi nitko nije dao odgovore na pitanja koja su navirala i do dana današnjega.
Najviše mi se dopao onaj zadnji dio tvrdnje gdje se kaže da se jezik pokušava opisati metodama egzaktnih znanosti. To su prirodne znanosti, matematika, fizika i slično dok se na početku članka tvrdi da je jezikoslovlje apstraktna znanost, ali da je interdisciplinarna što bi moralo značiti da uspoređuje svoje zaključke sa zaključcima svih drugih znanosti i njima se koristi, ali to ne znači da mora preuzeti matematičke funkcije jer to onda više nije ni jezikoslovlje, ni matematika i sve postaje jedna maglovita neznanstvena znanost.
To me podsjeća na staru pjesmu u kojoj se pjeva kako je lijepo zamišljati da nema granica među narodima i da su svi ljudi kao jedan pa žive u miru. Pjesma je jako popularna, a tekst je da ti se smuči jer svaki narod kao i svaki pojedinac mora imati svoje granice do kojih će otvarati sebe i svoju dušu kada želi, kome želi i kako želi. Ti si, Isuse, sloboda i jednost svih ljudi, i onih prije nas, i onih koji dolaze, samo u Tebi možemo biti jedno, jednostavno jedno, a ne komplicirano i kompilirano jedinstveno tijelo koje od magle više ne zna ništa, niti ono malo što se znalo u osnovnim školama čitavoga svijeta.

Prema svemu tome, kad kažem učite i spomenem učenje, mislim na učenje teologije. Učite teologiju, čitajte Sveto pismo i Katekizam Katoličke Crkve.
Učite ono što vam pomaže da spoznate sebe i to ponajviše na Euharistijskom slavlju, a potom i u svakodnevnim molitvama. Usudite se o svemu dogovarati s Bogom. Budite živi, vjerujte sebi.

Planeta Zemlja ima dovoljno svega što je potrebno njezinim stanovnicima i to treba razdijeliti kao što je potrebno i rasporediti poslove. Ostatak slobodnog vremena provoditi treba učeći i spoznavajući Boga koji nam se objavio kao Učitelj i Prorok, kao Svećenik i Spasitelj, kao Stvoritelj i kao Bog Prisutni.
Ono znanje koje imamo i kojega se sjećamo sasvim je dovoljno za početak učenja teologije na ovaj način jer  Bog priprema i predodređuje svojega učenika kako On to hoće, a ne kako ljudi pametuju. Takve Bog zatim poziva i govori nam: "Čuvajte moju riječ i vršite je, to je veliko blaženstvo".


2. Teološki smo mi, vjerujući i molitelji već na visokom stupnju, ali vjerojatno svi primijećujemo koliki je jaz između nas i svijeta. Svijet ne razumije naš teološki i vjerski govor i ponašanje. Stoga postoji disciplina koja služi lakšem prevođenju vjerskog jezika na svjetovni i obrnuto. To je teološka filozofija, kraće se zove teodiceja.
Svi ljudi su filozofi već od prve godine života, uvijek kada postave pitanje: "Zašto?". Ne treba se nad time sablažnjavati, treba krenuti u odgovore i nova pitanja. To je filozofija, laička, naša filozofija.
Ima i logika, ona ide ovako:
Isus Krist je Bog. Kraljevstvo nebesko je vjera.
Isus je Put, Istina i Život. Isus traži vjeru za ulazak u kraljevstvo nebesko. Ako je Isus Put u kraljevstvo nebesko, tada je vjera koju traži Isus za ulazak u kraljevstvo nebesko i dolazak k Njemu, sve jedno isto.
Isus je kraljevstvo nebesko. Isus je vjera naša.
Dakle, ako je Isus Istina, Život, Svjetlo, Put, Vjera, Kruh nebeski, Pastir dobri, Trs na kojemu smo mi loze, tada je naša želja da vjerujemo već ono zrno gorušice koje naraste veliko, bogato i prekrasno, a u njegovim se granama gnijezde ptice nebeske, anđeli duhovni. Tada je, dakle, naša želja da vjerujemo i put, i istina, i život naš, i kruh naš, i svjetlo naše, to jest: naša želja da vjerujemo je sam Isus koji se utjelovi u našim srcima kada Ga zovemo i to po Duhu Svetom, po riječima našim  i po  riječi Isusovoj i postaje ta vjera naša i naša želja da vjerujemo naše tijelo, to smo mi. Nas zasljepljuju grijesi pa to ne vidimo i ne vjerujemo dobro. Isus je u nama, mi smo Isus po našoj želji da vjerujemo u Njega; mi smo na Kalvariji, u Pashalnom otajstvu, mi smo na križu. Treba se samo sjetiti koji je to križ, evo primjera: majka odgaja dijete, dijete raste u povjerenju, a onda se ženi i ostavlja majku jer se seli. Majka zna da je to Božja volja, ali ne zna živjeti sama bez svoga djeteta. To je njezino raspeće, križ u njezinom srcu.
Naš križ, križ nas, kršćana jest manjak i nedostatak znanja onoga jezika i filozofske metode pomoću kojih donekle razumijemo svijet iako nismo od svijeta i pomoću kojih govorimo svijetu tako da nas razumije.
Nama nedostje alat, pribor koji ćemo upotrijebiti za svjedočenja pred poganima, a taj alat, to su riječi ljudske, nisu riječi Božanske kojima mi razgovaramo. Moramo naučiti strane jezike i postati prevodioci.
Primjer: kada vam netko kaže da je Bog zaboravio na svijet, to je isto kao kada vi kažete da ste sagriješili jer ste se udaljili od milosti Isusove. Vi odete na ispovijed i izmolite pokoru, ali onaj koji vam je rekao da je Bog zaboravio na svijet prije svega zaslužuje brzi odgovor. Recite mu to, pitajte ga nije li možda on zaboravio Boga, pitajte ga: "A kako to da si se baš sada sjetio Boga, što se dogodilo i što nije u redu?". Ubrzo ćete shvatiti strane jezike. Kada ljudi govore o Bogu, misle na sebe. Kada govore o sebi, misle na interese i nešto od vas očekuju, neku uslugu ili novac. Kad vam kažu da su veliki domoljubi, misle zaista zapravo na Boga. Kada kažu da je u svijetu zavladala teorija urote, to znači da se ulijenio i izgubio, da je depresivan i tužan, a najviše znači da ga je nečega strah jer se dugo nije ispovijedio kako treba. 
Kada vas dijete moli džeparac, to znači da mu odmah morate pokazati da ga sigurno volite i da se nećete rastužiti ili naljutiti kad vam kaže učitelj na roditeljskom sastanku što je vaše dijete napravilo ili što nije napravilo.

Takav stil jezika podrazumijeva također i malo učenja psihologije, a to vam je simbolika Staroga zavjeta  ako ste već malo savladali četiri evanđelja.

Dakle, ako smo mi Isus na križu nisu nam potrebne žalopojke, zavisti, ljubomore, a naročito nam nije mozak usaljen i nismo više lijeni. Jer smo na križu, ne želimo malo mira nego želimo još prilika da posvjedočimo Boga našega. To ćemo najbolje pripremiti ako se uhvatimo Katekizma Katoličke Crkve.



3. Ako je naša vjera kraljevstvo nebesko, možemo očekivati duhovne goste, to jest ptice nebeske će se gnijezditi u našim granama. Tamo gdje je zapela naša vjera, duhovne ptice pjevice, kanarinci, slavuji, anđelčići vodit će nas dalje, kao da će nas primiti za ruku i povestio dio puta, povući će nas prema napretku.
Dosta je te priče, Isus je krenuo na molitvu, slijedimo Ga.
Zahvaljujemo Ti, Svemogući Bože na našim greškama, znatiželji, hrani i kruhu, zdravlju i bolesti. Zahvaljujemo ti za križ, daj nam još toga križa jer to je Tvoje breme, a Tvoje breme je - lako. Hvala Ti za dobročinstva, koji živiš i kraljuješ u vijeke kao što i mi živimo i kraljujemo s Tobom. Jer i mi imamo kraljevsko poslanje u svijetu pogana, milosrđe Tvoje je milosrđe naše. Jer i mi imamo proročko učiteljsko poslanje u svijetu pogana, riječi Tvoje, riječi života vječnoga riječi su naše. Jer i mi imamo posvećujuće poslanje u svijetu pogana, blagoslov Tvoj je blagoslov naš. Mi smo svjetlo svijeta i sol zemlje, a Ti si to također jer mi smo kršćani, i Ti si kršćanin, Prvi i Posljednji, otvaraš vrata jer Ti si nam vrata i mi smo vrata svijetu pogana. Ostaješ posljednji, i mi ostajemo posljednji u svijetu pogana. Ostani s nama, dođi, Isuse.
‎četvrtak, ‎20. ‎travnja ‎2017.  22:39:13