Kamo mi to napredujemo, u bolje sutra? Zar opet u onaj komunizam koji propade prije nego što se rodio i to zbog nedostatka financija?
Znači li to da smo sada nazadni?
A kako nam je, tako nazadnima, palo na pamet da postoji napredak i odakle nam ta ideja o tome kako bi taj napredak imao izgledati?
Roditi se, to je tako nazadnjački? Majka prostitutka, otac alkoholičar - naravno da to treba ubiti. Svaka čast! Smrt Bethovenu!
Ali neznani su putevi Gospodnji.
Isus Krist iz Nazareta nije ovdje zato da ukida bilo što već da nadopuni i ispuni bilo zakon, bilo dosadašnja postignuća svih vrsta.
Ali nama je teška, preteška ta Biblija.
Lakše je ispustiti iz sebe tu frustraciju pa ako se dogodi plod, eliminirati ga. Baby-Holokaust.
A već je najmanje jedna takva generacija uličnih plesača - ostarjela, eutanazirana, postala očevi i majke pa sad otišli u svoje tople domove koje su si osigurali prosvjedima.
A ovi sadašnji svirači se ne sjećaju sebe od prije, kad ih još nije niti bilo, imaju amneziju.
I što njima uopće smeta? Ta, sve im smeta što je postojalo prije njihovog 21.-og rođendana! Kako raditi od kuće i zaraditi od ulice na kojoj leži novac, samo ga treba ubrati? Prostitucijom, naravno, najstarijim zanatom.
Provokativno, iritirajuće ponašanje kršćana koji ih ne tangiraju niti pola posto uzrokuju frustracije urnebesne, a najveća osobina im je neznanje.
Isus je sve to prorekao, rekao je da će tako biti.
A o napretku još uvijek nije završio svoj govor, još pripovijeda, naučava, podučava, okuplja učenike i sljedbenike, spašava ih od smrti koja je tako mila i draga uličarima i - uči nas da molimo za tu sirotinju koji bi za kunu učinili ama baš sve. A za dvije kune će se i obratiti dok veliš keks.
ponedjeljak, 24. travnja 2017. 19:10:33
No comments:
Post a Comment
just do it