Udarac bičem po ramenima,
bogalja si, starog od rođenja, ozdravio;
trn u čelu, kao pod stremenima,
slugi vid si postavio.
Čavao na dlanovima, gležnjevima
jer si, sjećaš se, izliječio na sveti dan;
nezaraslo mjesto, sve u režnjevima
jer si svima Svjetlo kao Onaj odabran.
Čak i tada kada svima bude
sudba smrtna, svima sudba ista,
govorit ćeš opet svima: "Lude, lude,
istina je samo moja, zaista, zaista".
Svi ćemo se klanjati i pokloniti,
svi u duhu, istini što traži let,
a taj koji će se zakloniti
iza Tebe, ispred Svjetla, bit će svet.
Jedan među nama, jedan od svih nas
đavolski je djelatnik na straži,
tada kad svi mislimo na spas,
dok nas Tvoja riječ po licu blaži
makar svima nama časak smrtni bude,
sudba smrtna i na izgled svima ista.
Tada opet reći ćeš nam: "Lude, lude,
istina je samo moja, zaista, zaista".
Znam da ću se preobraziti
kao svjetlo Tvoje i Tvoj sjaj
makar mi je istim putem odlaziti
smrti čistoj koja nije kraj.
Teško steći mogu tu divotu
što se samo patnjom zaslužiti može
ili milosrđem Tvojim svakome životu,
ali Tvoji darovi se izobiljem množe
jer i kada čas mi smrtni bude,
naći će me zraka Tvoga duha čista.
Mnogi reći će da riječi su mi sasvim lude,
ali Istina je samo jedna, zaista, zaista.
utorak, 4. travnja 2017. 14:03:54
No comments:
Post a Comment
just do it