Smrt, to smo mi

Nemam razloga za ples,
za pjevanje i slavlja,
zvijeri znaju samo bijes
što se neprekidno javlja

kada god me vide, gledaju
i kada me čuju riječi
što ih govoriti ne daju
jer ih zlo u tome priječi.

Zato se i nalazim tu, među njima,
zato Bog je sišao na ovo tlo,
zvijerima i svima ovim ljudima,
da bi iskušao stvarno zlo.

I, što više spoznaje se zloća,
to je veći naklonosti plam
prema Bogu koji onemoća
da Mu lakše ja pristupam,

da Mu vidim svjetlo u očima,
da Ga ljubim na tim mukama,
da izađem bliže vjerskim ocima
koji nose Ga na rukama

kao dragulj što se rijetko nađe.
U tome smo slični, radosni
što baš nama Bog Svevišnji zađe,
a zbog silnih zvijeri žalosni.

Tako spoznadosmo i dobro i zlo,
tako uživamo gorka ploda,
ali ne da poživimo takvi besmrtno
već da čovjek prema Raju hoda.

I da nije zvijeri oko mene,
ne bi umiranja nikad bilo;
smrt je zauzela naše vene
zato jer smo jedno bijesno krilo

i tko kaže da je nemoćan i sam,
taj ni ne zna nikada za spas,
svi smo zvijeri koje ne znaju za plam;
mjesto Boga mora biti nas

da se svi priučimo na različitost
jer je drukčiji naš ljubavi Bog,
da se pripravimo prijeći most
preko zvjerstva u taj miran log

gdje su zajedno i vukovi i janjci,
gdje su ljudi bolji nego anđeli;
spoznali su kako duboki su klanci
smrti što nas sve od Raja dijeli

jer to strašno krilo smrti
od koje se bježi, to smo mi
koji težimo si puno zgrti
jer smo zvijeri, jer smo oholi.

Ispod ogrtača smrti mi se krijemo,
naše duše malene su, nisu protepale
da se radujemo, plešemo i smijemo;
nisu duše bijesa toga otjerale.

Skini sa sebe tu odjeću i kapu
da ti duša vidi Boga svom dobrotom;
predaj sebe prahu zemlje, hlapu
koji zablistat će svom ljepotom.
10.04.2017. 08:52