Simboli moje duše

Jedan utješan zaključak uspjela sam izvesti za vrijeme prve etape oporavka od psihoze kada sam već dobro zagazila u pokušaj resocijalizacije, a to je bila spoznaja da i ja, i vjerojatno svi drugi ljudi, stvaramo sami sebi simbole tijekom čitavog života, a naročito u djetinjstvu kada još ne znamo pisati i čitati jer pismo je znak i simbol naših misli i može opisati naše doživljaje. Iz te spoznaje dođoh do zaključka da nisam oboljela od čira na probavnim organima ili od šećerne bolesti zato što sam bila sklonija umjetničkom doživljavanju i izražavanju i dubokoumnom promatranju svega, to jest zbog svojih duhovnih prapočetaka sam postala osjetljivija i sklonija psihičkim bolestima. Takvi su i moji simboli, ponekad su vrlo sofisticirani i stilizirani. Uz te simbole jednako se pojavljuju i oni grublji i prostiji, ali mi nisu tako značajni.

Tijelo Kristovo, Hostija je također simbol, a to znači da nije samo običan znak nego znak koji jest ono što prikazuje i na što ukazuje. Budući da je Isus Krist na križu samo jedan i samo jedamput u povijesti svijeta i čovječanstva, a mi svi kršćani i ostali smo samo ljudi, a ne i Čovjek i Bog kao što je naš Gospodin Isus te mi nikada nećemo znati što točno i u kojoj mjeri blagujemo kad se pričešćujemo, podrazumijeva se da Hostiju često gledamo samo kao znak ili čak i kao simbol, to jest kao svoga živoga Gospodina. To zavisi od našeg vjerskog raspoloženja i naše vjerske zrelosti. Neki vjeruju da Boga ima, neki pak vjeruju u Boga, a neki već i vjeruju Bogu sve. Ako Isus kaže da je Hostija Njegovo Tijelo za život vječni i da je vino Njegova Krv kao piće duhovno, tada je taj "simbol" kojega blagujemo sam Božji život. 

Ipak ne možemo spoznati Muku Kristovu koja se neprekidno odvija sve do svršetka svijeta, isto kao što se neprekidno odvija i Isusovo i naše uskrsnuće. No, već samo pogled na prazan znak križa nama već znači našu vjeru i naš kršćanski život, a vidimo li i Bogočovjeka na tom križu, možemo samo pretpostaviti na koji način Ga vidimo: ranjenog, okrvavljenog ili uljepšanoga kao što Ga prikazujemo na malim križevima od drva.

Kada molimo, često pred sobom imamo sliku Krista, a rjeđe sliku Hostije što je jedno te isto. Neki od nas, koji volimo crtanje i slikarstvo, prikazujemo Boga onako kako Ga vidimo u tom trenutku, ali često se dogodi da nacrtamo ono što vidimo sasvim drugačije kao što se često dogodi i da kažemo ono što uopće nismo tako mislili kako smo rekli. ‎subota, ‎15. ‎travnja ‎2017. 14:07:07
Naslovni crtež je moj,
a na sljedećem linku ima zanimljivih umjetničkih djela na istu temu:

https://www.pinterest.com/catholiccompany/a-catholic-crucifix/