Nevidljivci

Jednom se dogodilo da je neki tobožnji znanstvenik proveo istraživanje o nevidljivosti. Zaključio je da veći dio anketiranih osoba vjeruje da je nevidljivo jer im je poturio neku filozofiju o ljudskoj nevidljivosti, a oni su se u tome prepoznali.
Nevidljivi ljudi su oni koji se ni po čemu ne ističu. Oni ne provociraju, ali niti ne razgovaraju, samo prolaze kao sjene, a ostali gledaju kroz njih. Ipak su se javili, mnogo njih, tražeći pobliža obrazloženja od znanstvenika i govoreći kako oni zaista misle da su također nevidljivi i da ih to jako uznemiruje.
Bilo je to davno kad sam pročitala vijest o nevidljivim ljudima i do dana današnjega nisam držala shodnim dalje razmišljati o pojavi nevidljivosti kod ljudi.

Puno kasnije naučila sam da se ljudska duša izražava tjelesnom aktivnošću, većom ili manjom i da se ljudski duh prepoznaje u mislima koje izgovaramo i pišemo riječima i rečenicama, jezikom kojega znamo.

Rekla bih da čovjek u svojoj potpunosti nije nevidljiv, ali da mnogi ljudi ne vide ili ne vide dobro. Za neke se odmah zna da slabo vide jer upozoravaju vas unaprijed na to, ali ako vas ne upozore, vjerojatno nećete samo tako prepoznati čovjeka koji ne vidi i nećete odmah shvatiti da je slabovidan ili slijep.

Kada i shvatite i znate da netko ne vidi dobro, morate to prihvatiti, ali ima nas koji se pitamo zašto je to tako i od čega se to pojavljuje. Odgovor možda može dati i onaj koji ne vidi, ali i onaj tko proučava problem sljepoće ljudske.
No, odgovor znaju i mnogi drugi, ali ih ne pitamo za obrazloženje pa kažemo kako se to ne zna. Mi ne znamo pa je to vjerojatno zato što nitko ne zna. Eto, kakvi smo mi pametnjakovići.

Nedavno sam srela bolesnu osobu za koju mi nitko nije rekao da je bolesna i od čega boluje pa niti ta osoba sama možda ne bi to nikada priznala, a možda nije niti svjesna da je bolesna. Iskreno, to što sam vidjela bolest na toj osobi nama ništa nije smetalo u komunikaciji.
Čemu onda služi bolest, to jest nevidljive bolesti?
Možda je to veliki dar jer kada upozorite čovjeka, kojemu ste postali prilično simpatični, da ste bolesni, taj će pobjeći ili će se početi ispetljavati. Zato su nevidljive bolesti veliki dar, odmah možete znati, u kojem god hoćete trenutku, s kim imate posla.

A nevidljivi ljudi, naravno da postoje.
To su siromasi Gospodinovi. Kraljevi.

Pokušala sam gledati prolaznike, ali je bilo prenapadno pa sam postala diskretnija. Uglavnom, nisam više toliko gledala izloge na ulicama grada. Ima ih, zaista ih ima, tih nevidljivih.
No, morate gledati s barem malo ljubavi, a malo ljubavi za ljude samo zato što su ljudi možete zadobiti u vjeri u Boga kada molite, na primjer, krunicu i ulazite u prostore Božje Isusa koji je Ljubav i koji vas ljubi i želi da se svi ljudi spase, čak i oni nevidljivi. Nevidljivci znaju da ih ljubi Bog, ali također znaju sve o slijepim ljudima. ‎utorak, ‎25. ‎travnja ‎2017.  17:52:41