Razvalite ovaj hram

KROTKO MAGARE

Evanđelje po Marku, glava 11, redak 1-7
Mesijanski ulazak u Jeruzalem
(Mt 21, 1–11; Lk 19, 28–40; Iv 12, 12–19)
Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika 2i kaže im: »Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. 3Ako vam tko reče: ‘Što to radite?’ recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.«
4Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. 5A neki od nazočnih upitaše: »Što radite? Što driješite magare?« 6Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. 7I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

Zašto baš magarac kojega nitko još nije zajahao?
Jedno objašnjenje nalazi se u podatku da domaći pitomi magarac, za razliku od domaćega konja, ima kopita koja su prilagođena neravnom terenu i kamenoj podlozi, a također može lako podivljati među ljudima i pobjeći u predjele divljih magaraca te poremetiti njihovu čistokrvnost jer divlji su magarci ugrožena vrsta. Zato Onaj koji želi provesti u djelo što je naumio, u najvećoj poniznosti, dobrohotnosti i plemenitosti (to jest pitomosti) i bez ikakvih rizika i nepredvidivih okolnosti u kojima bi se moglo dogoditi pretjerano divljanje i nered, kreće u svoju životnu žrtvu ka slijepome sotoni koji će Ga huškati dugo i strašno da odreagira na provokacije.
Magarac u Starom zavjetu
Knjiga proroka Zaharije, glava 9,redak 9-10 
9Mesija
Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska!
Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!
Tvoj kralj se evo tebi vraća:
pravičan je i pobjedonosan,
ponizan jaše na magarcu,
na magaretu, mladetu magaričinu.

10On će istrijebit’ kola iz Efrajima
i konje iz Jeruzalema;
on će istrijebit’ lûk ubojni.
On će navijestit’ mir narodima;
vlast će mu se proširit’ od mora do mora
i od Rijeke do rubova zemlje. 

---------------------------------------------------------------------------
NEPLODNA SMOKVA
Onoga jutra, onog dana prije one noći kad je bio predan, Isus naiđe na smokvu te poželi ubrati ploda no smokva nije bila rodila jer već je Muka započinjala, sotona je bio na djelu:
Evanđelje po Marku, glava 11, redak 12-14
12
Neplodna smokva
(Mt 21, 18–19)
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. 14Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.
Smokve su inače metafora za Božji narod, za Izrael Staroga zavjeta, za nas, kršćane i katolike koji čine tijelo Kristovo čiji smo mi, katolici, udovi. Neplodna smokva predstavlja nam stari hebrejski narod koji nije primio Krista.  
Smokva u Starom zavjetu:
7Jotamova basna
Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: »Čujte me, uglednici šekemski,
tako vas čuo Bog!
8Jednom se zaputila stabla
da pomažu kralja koji će vladati nad njima.
Pa rekoše maslini: ‘Budi nam kraljem!’
9Odgovori im maslina:
‘Zar da se svog ulja odreknem
što je na čast bozima i ljudima
da bih vladala nad drugim drvećem?’
10Tad rekoše stabla smokvi:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
11Odgovori im smokva:
‘Zar da se odreknem slatkoće
i krasnoga ploda svog
da bih vladala nad drugim drvećem?’
12Tad rekoše stabla lozi:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
13Odgovori im loza:
‘Zar da se odreknem vina
što veseli bogove i ljude
da bih vladala nad drugim drvećem?’
14Sva stabla rekoše tad glogu:
‘Dođi, budi nam kraljem!’
15A glog odgovori stablima:
‘Ako me doista hoćete pomazat’ za kralja,
u sjenu se moju sklonite.
Ako nećete, iz gloga će oganj planuti
i sažeći cedrove libanonske! (Suci 9,7-15)'.

Vidi još:
Knjiga Brojeva, glava 20, redak 2-5
2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. 3Narod se poče svađati s Mojsijem i govoriti: »Da smo bar izginuli kad su nam i braća poginula pred Jahvom! 4Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? 5Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo.«


---------------------------------------------------------------------------
GRANČICE

Psalam 118, 22-29
22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!

25O Jahve, spasenje nam daj!
Jahve, sreću nam daj!
26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz doma Jahvina!
27Obasjao nas Bog, Jahve!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.

------------------------------------------------------------------------------
MUKA

Muka u Starom zavjetu
PSALAM 22 (21)
Patnje i nade pravednika Zborovođi. Po napjevu »Košuta u zoru«.
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.

3Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;

6k tebi su vikali i spašavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9»U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.

13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.

15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.

17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure u me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.

20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24»Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.«

26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!

28Spomenut će se i Jahvi se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nicê pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.

30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’ 32sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
»Ovo učini Jahve!«


I nekoliko redaka proroka Izaije:

Iz 52,13-53,12
13
Četvrta pjesma o Sluzi Jahvinu
Gle, uspjet će sluga moj,
podignut će se, uzvisit’ i proslaviti!
14Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga
– tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo
te obličjem više nije naličio na čovjeka –
15tako će on mnoge zadiviti narode,
i kraljevi će pred njim usta stisnuti,
videć’ ono o čemu im nitko nije govorio,
shvaćajuć’ ono o čemu nikad čuli nisu:

1»Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno,
kome se otkri ruka Jahvina?«
2Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zaglédali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
3Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.

4A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
5Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.
6Poput ovaca svi smo lutali
i svaki svojim putem je hodio.
A Jahve je svalio na nj
bezakonje nas sviju.
7Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.

8Silom ga se i sudom riješiše;
tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje živih ukloniše njega,
za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.

9Ukop mu odrediše među zločincima,
a grob njegov bî s bogatima,
premda nije počinio nepravde
nit’ su mu usta laži izustila.

10Al’ se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.
Žrtvuje li život svoj za naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane
i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.

11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
12Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu
i s mogućnicima plijen će dijeliti,
jer sâm se ponudio na smrt
i među zlikovce bio ubrojen,
da grijehe mnogih ponese na sebi
i da se zauzme za zločince.


------------------------------------------------------------------------------
Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« 
(Evanđelje po Ivanu, glava 2, redak 19)