Riječ u vremenu

"Najgori zatvor bi bio zatvoreno srce", Ivan Pavao II
Riječ u vremenu
Riječ 'katekizam', odnosno riječ 'kateheza' dolazi od grčke riječi 'katekhesis' što u prijevodu na hrvatski jezik znači: 'usmena poduka'. Katekizam je:
1. u teološkom smislu: a) izlaganje kršćanskog nauka prilagođenog usvajanju prvih znanja,
b) knjiga objašnjenja osnovnih istina kršćanske vjere i
c) kršćanski vjeronaučni priručnik;
2. u razgovornom smislu: didaktičko djelo koje izlaže osnovna načela neke discipline.

Da bi se sastavio i objavio naš današnji Katekizam Katoličke Crkve (KKC) bilo je potrebno okupiti iskusne, mudre i svete glave u prikupljanju mnoštva dokumenata te nam je tako papa Ivan Pavao II. u listopadu godine 1992. objavio Apostolsku konstituciju za objavljivanje KKC-a "Fidei depositum" o čuvanju pologa naše vjere i to prema Drgom vatikanskom saboru koji se održao sredinom prošlog stoljeća. U toj konstituciji Papa navodi kako se 's pravom može reći da je ovaj Katekizam plod suradnje cijeloga episkopata Katoličke crkve koji je svesrdno prihvatio poziv da uzme svoj dio odgovornosti u pothvatu koji se naizravnije tiče crkvenog života...te stjecaj tolikih glasova doista izražava ono što možemo nazvati "simfonijom" vjere pa izrada ovoga Katekizma odražava kolegijalnu narav episkopata: svjedoči o katoličanstvu Crkve'. Riječ 'katolički' označava da se
radi o nečemu općem, najširem i najsveobuhvatnijem, biti katolik znači imati otvoreno srce za sve ljude, narode i vjeroispovijesti u jednoga Boga.
Na drugom mjestu piše nam Papa kako 'su sinodalni Oci ustvrdili: "Premnogi su izrazili želju da se sastavi katekizam ili sažetak cjelokupne katoličke nauke koja se odnosi na vjeru i moral, da bude kao polazna točka za katekizme ili priručnike što se priređuju u raznim krajevima. Izlaganje tog nauka mora biti biblijsko i liturgijsko. Treba iznositi siguran nauk, prilagođen suvremenom kršćanskom životu".
Katekizam, naravno, 'vjerno i organski izlaže nauk Svetoga pisma, Predaje koja živi u Crkvi i autentičnog Učiteljstva kao i duhovnu baštinu Otaca, Naučitelja, svetaca i svetica Crkve da tako omogući bolju spoznaju kršćanskog otajstva i osvježi vjeru naroda Božjega' u 'nadahnuću od Duha Svetoga tijekom dugih vremena' te 'u svjetlu vjere osvijetljava nove prilike i probleme kojih prije nije bilo'.
Katekizam Katoličke Crkve govori u tri veća poglavlja o sakramentima, o djelotvornom kršćanskom životu i o molitvi.
Uza sve to potrebno je malo požrtvovnosti od nas, vjernika kojom bismo pokušali promatrati i čitati i učiti iz Katekizma istom onom gorljivošću kojom dolazimo na obrede i molimo euharistijski susret s Isusom.
Da bismo se pokrenuli u smjeru intenzivnijeg proučavanja svega što nam u KKC-u lijepo piše, potrebno je imati pri sebi tu knjigu kao i knjigu Novoga zavjeta.
Isti onaj uzrok koji nas pokreće na slavlje Euharistije i na molitvu, pokreće i našu intelektualnu znatiželju gdje nam Duh Sveti daje razumijeti vrlo dobro prelijepi stil i značenje teksta Katekizma. Katekizam nam je čitavog života neophodan uz Sveto pismo.
Ako znamo svoje bližnje, svoju braću i sestre i ako slušamo riječ Božju, tada upotrebljavamo naše uobičajene spoznajne mogućnosti koje primjenjujemo u svjetlu vjere.
Dakle, ono što nam je potrebno jest zrno vjere i ljubavi za Boga kojega želimo upoznati svom dušom svojom, svim srcem svojim, svom snagom svojom i svim umom svojim. Ono što u propovijedi čujemo nije samo i uvijek Katekizam i nije dovoljno reći da nam je to sve što nam je potrebno da bismo činili dobro jer najbolje što činimo neće nam vrijediti ako ne dajemo svakoga dana svjedočanstvo o tome da sve činimo u ime i za ime Isusa Krista, a to se svjedočanstvo prenosi djelotvornim ljudskim riječima, vjerom postojanom i djelima za koja mi ne znamo koliko su dobra nego prepuštamo ih i preporučujemo  Duhu Svetome; tako nam Isus daje što ćemo govoriti jer govor je osnovna djelatnost ljudska.
Bog nam govori: "Vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina,
»i moje sluge koje sam izabrao,
da biste znali i vjerovali
i uvidjeli da sam to ja. (Knjiga proroka Izaije, glava 43, redak 10)".
Spoznati znači upoznati i postati što više svjestan čega, uvjeriti se i usvojiti nešto tako da više ne znamo da je to što pokušavamo spoznati postalo naša osnovna svojina koju smo predano prigrlili. Vjera nam ne daje spoznaju ako sami ne krenemo promatrati Boga i razmišljati svojom i svim tuđim pametnim glavama koje su u povijesti spoznavale Boga. Vjera je Božji dar, ali to je samo mali dio života dok se veći dio života moramo naporno truditi potaknuti vjerom. Vjera je kraljevstvo nebesko, vjera je Isus, a Isus je Ljubav. Kad čovjek pati od manjka ljubavi, to ga ometa u  koncentraciji te se ne može usredotočiti ni na što, niti na molitvu krunice. Dugotrajan nedostatak ljubavi može narasti kao velika smetnja sve do boli i zbog takvih smetnji ljudi ne mogu ništa razumijeti, niti spoznati, niti shvatiti, a ako ne shvaćaju što čuju ili, još teže i gore, ako ne shvaćaju što misle i govore, neće nikada ništa upamtiti, naučiti i napredovati jer vjera nije pasivna i statična, kraljevstvo je nebesko dinamično, pokretljivo i okretno. Mir Kristov je spokojno opuštanje i uživanje nakon nekih napora koji rode plodovima; bez napora nema mira, nema postojanosti.
Skinimo, dakle, sa sebe dosadu, umor, boli i smetnje, stare navike. Mnogo nas zna da su nam učitelji djetinjstva govorili dobre i pogrešne riječi jer nitko nije savršen. Pokrenimo se prema čitanju, učenju i spoznavanju u svjetlu Krista Uskrsloga. Zaboravimo dugove drugih ljudi zbog kojih nismo mogli napredovati, nikada si svojim snagama nećemo nadoknaditi izgubljeno. Ponovno smo rođeni, Otac nam otpušta sve što Ga zamolimo u ime Isusovo i daje nam kruh svagdašnji, a taj kruh, to je Isus, a Isus je Riječ i Bog. Riječ se ne smije zloupotrebljavati, uskratiti ili neoprezno koristiti. Kada se riječ čita, mora se čitati smireno i polako pa ako treba, mora se i sricati slovo po slovo da bi se usvojila. Vremena ima na pretek jer živimo vječni život.‎srijeda, ‎19. ‎travnja ‎2017. 06:04:00