Mi, katolici

Što sve druge ljude smeta kod katolika?
Što nas, katolike najviše smeta kod katolika?
Negostoljubivost.
Zašto?
Mnogi bi rekli da smo zadrti i da među nama vlada mržnja. 
Meni obraćenoj, kada bijah poganin (nisam znala niti što su ateisti, niti što su agnostici, a niti to da se moraš opredijeliti za neku vjeroispovijest ako vjeruješ u Boga i da postoje ljudi koji misle da Boga nema), a kada kažem da sam bila poganin mislim kako u Bibliji postoje samo vjernici, lude, licemjeri i veeeelika nevjera te pogani, u prvom redu svi su govorili da ću nadrapati, da sam čudna i da će me kazniti Bog.
Tada, nakon prepuno godina, bijaše mi težak čas. Znala sam kako se ulazi u crkvenu zgradu, znala sam da su to tamo vjerujući u Boga i kršteni i da mogu upitati ženu koja bijaše tamo doma smijem li se negdje raspitati o mojoj želji da se krstim. 
Sada možda neko misli da sam vještica i rospija.
Možda jesam što bi moglo značiti da sam na pravom mjestu.
Rekli su mi da nisam ja za to, rekli su mi da nije sve u tome da se krstim, ali ako želim da će me obavijestiti kada moram poći na vjeronauk radi krštenja.
Nisu me pozvali. No, ja sam se raspitala pa ipak stigla na pravo mjesto. Zašto se tako dogodilo? Zato jer su svi, i kršteni i nekršteni, vjernici i katolici, dolazili na misna slavlja čuti što se događa, a ja se nisam niti to znala sjetiti nego sam čekala doma 'službeni' poziv.
Ili sam zaista 'nezgodna', zadrta, vještica ili nešto tu nije bilo u redu, u logičnom redu.
Kakav je to bio nesporazum?
Ne, sve je moguće, ali kasnije sam spoznala da se taj nesporazum ne može nikako nazvati nesporazumom.
Nešto s nama nije u redu!
A mi optužujemo svijet izvan nas, izvan Katoličke Crkve, izvan našega kvarta, izvan našega grada, izvan naše zemlje, izvan naše 'lađe', izvan 'naše klupe'...

Sigurno sam prejasna i prekritična; sigurno  imam pogrešno stajalište, vjerojatno sam u zabludi, kriva, blebetava i drugo.
Činjenica je da susjede ne vidim u našoj župnoj crkvi, činjenica je da tek sada, nakon dvadeset i pet godina, prepoznam nekoga iz viđenja na ulici u kvartu koga znam s misnog slavlja.

Sigurno ima za sve to dobar razlog. Logično obrazloženje.
Prihvaćam sve to, ali ni to ne valja jer izgledam kao da se želim isticati, kao da sam separatistica.

Koliko znam, ima puno katolika s kojima se savršeno slažem i koji meni ni po čemu ne nalikuju. Njima je zajedničko samo jedno: ne idu u crkvu. 

I u tom grmu leži zec jer da idete u crkvu zato jer vjerujete u Boga, znali biste moliti, znali biste što je to misno slavlje i tako redom.

Ovako nam budisti i ini sole pamet kako su svi dobrodošli na njihove obrede i uče nas dobrom vladanju.

Da, mrzimo se, pa što?
Zar bismo se morali držati za ruke po čitave dane?
Tada biste nas proglasili licemjernima.

I, na kraju, kako netko može kritizirati bilo što ako to ne poznaje?
Mi, katolici, jedini zaista imamo pravo kritizirati se među sobom jer smo pokušali, barem smo pokušali i uporno pokušavamo.

Koliko uspijevamo Bog zna.
‎petak, ‎28. ‎travnja ‎2017.  10:02:08