Tornjevi

 

Kakve veze ima ova realnost,

opipljiva do boli,

s tmastim oblačnim nebom

po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?

Puno je veća onakva stvarnost

kad Boga se moli

pod tornjevima usamljenim

koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub

 

 

u jednoj običnoj pospanoj duši,

hrabroj do ponoći

koja uopće nikada ne dolazi

nego rasplamsava se kao implozija

tamo negdje, daleko u tmuši

iza koje nema noći

iako rumena crta s oblakom prolazi

kako bi označila da rajska eksplozija

 

gori i gori kao vječna baklja,

kao muklo nebesko prostranstvo,

čak i kada se tornjevi više ne naziru

i vjetrovi postaju nepodnošljivi.

To je samo spoj duhovna kraklja

jer vremena donose poznanstvo

i udaljenosti više ne nadiru

u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.

17.06.2014. 23:00