Rekla
mi je da je Ljubav njeno ime
i
da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru
od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta
hladovita, duša skromna, ruke meke.
Jedne
noći otišla je snena u visine,
a
njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve
te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da
je šalje tamo gdje mu stanovala draga.
Još
je rekla da je iscrpljena, tužna
što
sad nije sa Nebesima se spojila,
da
je staza postala joj grbava i ružna,
a
još nije otkrila ni ono što je dvojila,
da
ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav
nije znala da je vjesnica
i
da mora pokraj mene puno postiti
kako
postala bi tanka
kao krijesnica,
ali
ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona
u mom srcu buktila je poput tinja
što
ga mora nositi još puno dalje,
tamo
gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
19.
kolovoza 2018. 19:25:14
No comments:
Post a Comment
just do it