Sokolov let

Hoćeš li mi opet doći,

hoćeš li navratiti na moje koncerte?

Hoćeš li me čuti moći,

moje lamentacije konverte?

 

Hoćeš li me svojim bogatstvom

počastiti kao siromaha

koji svojim silnim bratstvom

ne dolazi još do daha?

 

Hoćeš li mi pomoći preskakati

na mojoj stazi visoke prepreke?

Hoćeš li svoj pogled pretakati

na moje usne prijeke?

 

Da li ti se dopadaju

ovi vrtovi koje otkrivaš?

Da li ti anđeli skladaju

o ljulju koji zemlju prekriva?

 

Ono kamenje u sredini visoravni,

to je tvoje prijestolje od ognja;

tamo nastao je vulkan slavni

koji dade crnice i ruži godnja.

 

Tamo ću te postaviti

i poslužiti ti nektara.

Neću otrova ti ostaviti

već od jezera ti dara.

 

Vidjet ćeš sve ove sprude,

sve što ja sam osvojila.

Možeš načiniti mnoge grude

da ih bacimo na pojila

 

gdje labud moj od vatre

ponekad izranja iz dubina.

Nikada ga snijeg ne satre.

Na obali sve je puno lupina,

 

srebrnkastih pod mjesečinom,

koje ostale su još od sjetve.

Sjemenje je kalilo se opečinom,

zato plamene su ovdje žetve.

 

Ako ipak ovamo zakoračiš,

ne čudi se, sve već znaš.

Vidi se da sve mi značiš,

isto kao sav taj kraš.

 

Možda ti si meni ostavio

ovaj teren svoje planine

i stopama me ovdje postavio

da te pratim u visine.

 

Predat ću ti sve talente,

vidjet ćeš i neke plodne.

Ne obaziri se na lamente

jer ćeš naći smokve rodne.

 

Ne brini, znat ću da si ti,

možda presvući ću odore.

Labud će se onaj uzdići,

prati ga na sinje more. 

02.02.2014. 08:14