Pećinarka

 

Drveni stup

i stope u travi,

i od ruže pup

da Boga slavi.

Oči zabranjene,

gledam gore,

ruke su ranjene

prigrlile more.

Čitava povijest

titra kao san,

a Radosna vijest

olakšava dan.

More je kao nada,

ali zaglušuje

i pijesak propada,

lahor popuhuje.

Pjevam u pećini,

omeđena gipsom.

Bijeli se u visini,

izgrađen kiksom.

Cigla i crijep,

greda se nadnosi

kao prizor mi lijep

i nebo rosi.

Nocturno peče

i vjetar svira,

a sjećanje teče

tipkama glasovira.

Zabranjeno srce,

a ljubit' se smije

pa ne ćutim grce

već stup me grije.

Kapcima poničem

iako trnem,

granice pomičem

da ne posrnem.

08. 09.2018. 06:55