Otvoreni suton

 

Kameni luk

posred tišine;

samo gluhi muk

i dodir svježine.

Otvorena vrata

i širi se stuba,

u smjeru nepovrata,

daleka i gruba.

Samo cvrčak cvrči

u zalazak neba;

staro deblo krči,

sunce mu ne treba.

Uskoro mi proći

kroz tišinu, prema gore;

suton pun je moći.

Niz moje bore

suze radosnice klize

jer putujem lako;

ni savjest ne grize,

a važno je jako.

Magare se spušta,

stiže do dna stube.

I obala je pusta,

galebi se ljube,

a ja gubim sluh.

Još koji časak

i ostaje moj duh

i suhe zemlje dašak.

‎15.04.‎2018. 09:14:15