Duša moja izlazi na svjetlo,
na mekoću dana paperjastih oblaka
koji sakrivaju sveto podrijetlo,
prepuna od udisaja zraka rijetka, laka.
Tamo me odvedoše baš tvoje stope,
sad ih više ne vidim ni s naporom,
ali kad se golubica moja bijela prope,
tada red i mir prostiru se mojim dvorom,
a uz njih je Ljubav kao paziteljica.
Nikada mi ona nije pripovijedala
što se smije učiniti kad odleti golubica
sve dok nije grijehe mi poredala
pa me uči skromnosti i siromaštvu
i svim tajnovitim pravilima
kojima naš Pastir čuva svoju pastvu,
pa mi nesigurno ponekad i klima
kako spoznala bih jesam li na dobrom putu.
Kod nje sve je otvoreno, svaka staza,
a ja uvijek odabirem neku stazu krutu,
grubošću se dovodim do velika sraza.
Kad bh mogla s tobom putovati,
to bi bio jedan strašno lijepi san,
ali znam da sama moram stazu iskovati,
sasvim sama, to je zakon upisan.
Duhovna mi oholost svašta želi znati,
gutam tekstove, iza svakoga mi kušnja prijeti.
Žeđam Boga da Ga ljubim kao Njegova mati,
sanjam da nam zajednički križ je sveti.
09.09.2018. 18:18
No comments:
Post a Comment
just do it