Sumnja

Ostadoše li u tvome srcu sumnje,
pusti nek' odlete s jutarnjim lahorom,
neka pretvore se samo u šapate bešumne
kakvi se već javljaju zarudjelom zorom

kada ptice rado će ti opjevati značaj himne
čiji tekst se naglim buđenjima diči
poput prave koračnice ili bombe dimne,
a stvarno to su samo mladih ptiča kriči.

Otjeraj te sumnje kao svjetlo dana tamu
i sačuvaj istu snagu za jesenske duge noći
koje i prečesto gledaju u sumnju samu;
sjećanje na svijetla jutra dobro će ti doći.

Grešnici smo mnogi, ali ljubimo neki,
Anđeoski viteže od Marijina Dvora,
i nas prate jezik zloban i pogledi prijeki,
ali srce boriti se htjedne, mrtviti se mora

i sa svakim tračkom sumnje izići na kraj.
Ona nije zgodna, niti gospođa fina
i donosi nemir tamo gdje procvate raj,
ali lako pada ispred skuta Marijina.

Ako me sa sobom zlodusi povedu,
to je samo zato da sačuvam neku formu
i da ranim jesenima preletim po ledu
prije nego mrazevi mi oblikuju normu

i kada će rađati Ona koja ima roditi.
Veoma je blizu, uskoro joj stiže kob,
a i zlodusima već se čuju stope hoditi.
I ja ljubim, sluškinja sam, više nego rob,

svojih vraga se ne bojim koje znam.
Samo srce moje zatreperi mi od straha
kad pomislim da je neki vitez možda sam
u toj borbi protiv zemaljskoga praha.
‎20. ‎rujna ‎2018. 08:26:27