Lučica

Noć i muč,
miran čas,
a sveta luč
ište spas;

u sebi drži
mnoge molbe
i tiho prži
voštane tvorbe.

Miris jasmina.
Okus nade
i raste tmina.
Osjetila rade

živosti nalik
kao kad stane
neki lik
i proganja dane.

Možda će kapnuti
mirisna svijeća,
ime šapnuti,
sitna pijeta.

Nestali svi,
mnoga imena,
i nastradali
kao magla snena.

A rekoše: potresi,
tuče i lomovi;
o, Bože, milost istresi
gdje su slomovi.

Lučica majušna,
što li može?
Gorjeti zdušna.
Al' koji je lože

neka znaju:
molitva pravednika
putuje raju
kao mnoštvo sljednika,

kao svi anđeli
Bogu svome
da bi si zadjeli
duše Jedinome,

duše nastradale,
putuju glasi,
što su se nadale;
da ih sve spasi.

‎30. ‎rujna ‎2018.
19:37:10