Noćas udaraju radnici po cesti,
oni grade staze da nam ljepše budu,
noć je ipak tiha k'o da bi se sresti
oni vječnici sa svima koji nadaju se čudu.
Danas još je večer produljila sate
kao dan uoči veselja blagdanskoga,
a ja kao nit' ne mislim na te
nego samo kličem i zazivam Boga.
Jer što je meni potrebno odsanjati,
tko bi drugi mogao mi biti prva violina?
Kome bih se poželjela klanjati
od svih ljudi s kojima sam pila vina?
Možda nekome tko sržnog vina nudi
i tko dobar znalac vinograda posta,
tko se oko svoje loze trsi, radi, trudi;
tome nikad rada ne bi bilo dosta,
sve dok ne bi pronašao zlatan plod
što se suncem kupa, obroncima sanja.
Možda netko noćas potraži taj brod
što se uvijek do svog vinograda sklanja.
Sretan onaj tko je njemu tema,
blažene li ljube koja sluša zvuke
kakvih nikada na zemlji nema.
Nikad otplovila ne bi iz te luke.
Ovih dana strojevi na cesti trešte,
a meni se čini kao anđeoska glazba.
Zvijezde prosule se kao umjetnice vješte,
a nad njima svira vječna stražba.
07. rujna 2018. 21:57:52
No comments:
Post a Comment
just do it