Mrtav Živome ne vjeruje

Jesmo li sami u svemiru?
Postoji li nešto veće?
Kakva tjeskobna pitanja.
A tek odgovori:
Ne možemo znati.
Nitko se još nije vratio.

Ne samo da ima od nas veće, da ima za nas nešto više i da to znamo i možemo znati već postoji Jedan koji je umro i vratio se.
Zašto u naše uske umove ne ulazi takav jednostavan podatak?
Bog postoji, On je, naravno Najveći, veći od nas, nismo nikada sami, objavio se već od pradavnina ljudima, potom sišao s nebesa među nas, ljude, bio je tu kao i mi, razumljiv i savršen, a isti kao mi;  govorio je našim jezikom, rekao nam sve o sebi i o nama, čak otišao u smrt kao što i mi odlazimo u smrt i tada - vratio se, pokazao nam se jer otkupio nas je od grijeha naših zbog kojih i umiremo; pokazao nam je put iz naše ograničenosti i tjeskobe, ostavio nam sebe u prilikama kruha i vina, poslao nam Duha Pomoćnika u našim razmatranjima i životnim pitanjima, ostavio nam poputbinu da lakše živimo do smrti, da se onda preobrazimo i zadobijemo puni i istinski život te uzašao opet na nebesa da nam pripremi stanove...

Naši uski umovi zatečeno šute, a onda rezignirano promucaju:

"Ali ja ne vjerujem."

Što tu imaš vjerovati, ograničeni, škrti, sebični čovječe?
Vjeruješ da postoji svemir oko nas.
Vjeruješ da bi moralo biti nešto veće.
Vjeruješ da postoji neki Početak i Svršetak svijeta.
Vjeruješ da si besmrtan.
Vjeruješ kad nema dokaza.
Ne vjeruješ i kada ti podastru sve dokaze.
Vjeruješ da ne možeš dokazati Boga jer tada ne bi bio Bog, veći i od tebe i od tvojih dokaza.
Vjeruješ u duhove.
Razgovaraš sa svojim pokojnicima.
Vjeruješ da ima nešto.
Pamtiš uspomene i čuvaš ih.
Vjeruješ da ćeš naći srodnu dušu u životu.
Sve i svašta - vjeruješ, a ne znaš.

Tvoja sebičnost ne može prihvatiti Većega od tebe.
Tvoja oholost ne može zamisliti da te netko drugi zamislio i stvorio.
Tvoja pohlepa ne prihvaća jednostavno razmišljanje.
Tvoje megalomansko srce želi senzaciju.
Ne možeš prihvatiti niti malo strpljivosti i trpljenja, a ipak svašta pretrpiš.
Lakše ti je, lijenčino, misliti da će se život rješiti sam od sebe.
Sanjaš o drugom životu gdje postoji ideala koju već sada upražnjavaš.
Zato jer ti se to sviđa.
Jer ti tako hoćeš.
Jer odbijaš umrijeti.

E, pa mrtav si ti već odavno, zašto misliš da će ti budućnost biti drugačija?

I zašto uvijek iznova ipak pitaš s vremena na vrijeme: "Postoji li Bog ili ne postoji?"
Naravno da Bog postoji, to nije pitanje.

Postojiš li ti?