"Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao:
riječi tvoje ushitiše
i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom,
o Gospodine, Bože nad vojskama." Jr 15,16
U gradu Negradu ptičice ne spavaju,
niti kisnu, nit' su gladne, niti love,
ali često s nekim Bićem obitavaju
kao da su silom uzele Mu krove.
Pod tim krovovima pjeni se i kipi,
plodi Život nad životima;
neprekidno rosa srebrnkasta sipi,
osvježenje nikome ne otima.
Ponekad zagrmi, sijeva kao da će tuče,
ali ono Biće ne dopušta zdvajanja;
ono ptice miluje dok vjetrovi huče
i dok struje do tamo vibracije kajanja
što se doklipsaju sa zemljice crne
gdje u velegradu grešnici se truju.
Od te buke krv u pticama se trne
jer svi oni grešni njine radosti ne čuju
od svih svojih govora i glasa.
Tada Život gromkim notama zazvuči,
barem radi ptica i sveopća spasa;
Riječ mu ljude jače od oluje vuče
da se zgrome, da im muke dođu.
Život, Bog je za grešnike sav
koji samo lako pokraj Njega prođu
jer je takav ljudski gluhi stav.
Neki, malo manje grubi, čuju nešto više,
pjesmu ptica, ultrazvučnu ptičju rosu
ili Riječ Života koja ljubi, zbori tiše,
srcu kapne kao svježa krv na buku lošu
pa se sveti takav grešnik u času obrati
da bi bolje osluškivao sve šapte,
molitvama zdušnim svaki šušanj prati
koji doveo bi Bogu sve mu mračne tapte.
Nebesa Boga slave i sve ribe morske,
a u čovjeka posebno se Bog zaljubi
pa ga vodi u sve svoje sobe dvorske,
Riječ mu šalje da se čovjek ne izgubi.
03. rujna 2018. 13:47:26
No comments:
Post a Comment
just do it