Nestat ćeš u sumraku svih boja
kao da se zbor taj nikoga ne tiče,
čak ni one što je uvijek bila tvoja,
čak ni zvijeri koja neumorno riče.
I ne želiš reći, i ne želiš da se zna
kao da su bol i smijeh nastali u noći
koja skriva se od same sebe sva
i ne može pokraj sreće proći
kao da je sreća zlo na svijetu.
Tiho se provlačiš zvijezdama
koje svijetle samo isprešanom cvijetu,
već ih dugo nema nad nama.
Anđela čuvara ti od sebe goniš
kao da bi sve to lakše bilo
jer kada iznutra suhe suze roniš,
čini ti se da se samo snilo.
Dogovor je uvijek bio tihi među nama
da za tvoje sve sportaše molim
jer ja kao znam sve bolje jer sam sama,
a i nisam jer tvog Boga volim.
On me puti najtajnije stvari,
On je gorka trava vječnoga blaženstva,
a planove mi uvijek sve pokvari
pa se puštam da mi nosi od mojega ženstva.
Ponesena Božjim svetim slovom,
jer me uvijek tako teško kori,
anđela ti častim silnim blagoslovom,
molitvama koje Bog moj zbori.
17. rujna 2018. 18:00:39
No comments:
Post a Comment
just do it