Uvalama nedostataka slabo kapa
što bih možda mogla sažeto sročiti;
rtovima izobilja buja kaplja hlapa
što bi grebenima obilato uskočiti,
propustiti vala, plava i zelenkasta,
odlebdjeti što više ritmovima svoda
kako nastala bi ona melodija tmasta
u tom međuprostoru od soli i od joda
gdje se različiti tlakovi svi spuste
makar kako bili previšnji, ljekoviti
da bi hlapljive nebeske dirke guste
načinile od sebe preokrete svoje biti
iako negirala bi toga slikarska platna:
sve je to isto, jedna i umjetnička bit,
prirode il' društva, svejedno, zlatna;
i miješanje je boja jednom bio hit.
Da to nije zabluda iz one uvale s početka?
Samo nebeski se anđeli tim diče
da mi spuste kapljice od svakog retka
i kad one nikome na umjetnost ne sliče.
srijeda, 2. svibnja 2018. 13:57:52
No comments:
Post a Comment
just do it