Savršena pravednost

Zašto ja mislim da na ovome svijetu pravde nikada neće biti.
Svaki čovjek je sebičan, sebičan se rađa, živi i sebičan umire. Određena količina sebičnosti neophodna je za preživljavanje. Malo dijete mora plakati svom snagom kako bi odrasli ozbiljno shvatili njegovu glad ili, još gore, žeđ; ono sebično zahtjeva i protestira protiv nepravde prema njemu koju nitko ne primjećuje jer svi misle da je normalno da se dijete mora prilagođavati odraslima. 
Zreo čovjek mora biti sebičan u manjoj mjeri kako ne bi propustio pobrinuti se za svoju egzistenciju, a naročito za svoju obitelj.
Čovjek na samrti je također sebičan jer mu ništa drugo ne preostaje nego da misli na svoje propuste, odnosno na svoj spas.

Već i ta obavezna količina sebičnosti uzrok je nepravdi među ljudima, različitosti u kojoj većina ljudi u svojoj sebičnosti uvijek pretjera.
Nitko ne može biti tako savršeno objektivan da bi mogao određivati tko ima malo veće pravo u određenim okolnostima na malo više nečega nego netko drugi u sličnim okolnostima. Samo Bog je savršen i objektivan, Njegova je pravda i pravo, a i On sam je uskrsnuo opravdan, kao Pravednik i ta Isusova pravednost se očitovala u tome da nikoga nikada nije povrijedio, da je činio samo dobra djela, mislio samo pravedne misli koje su zapravo uvijek čisto milosrđe prema svima. Ako se tko našao tko bi bio uvrijeđen, to je također pravedna presuda njegove vlastite savjesti pred Isusom, Gospodinom.

Takvo čisto i svestrano milosrđe za čovjeka je nemoguće jer, zna se, dobar čovjek je mrtav čovjek, pravednik je mrtav pravednik, njegovo milosrđe izgleda kao slabost na koju smije svatko navaliti kao što su na Isusa navalili pripadnici Njegova naroda i pripadnici rimske vojske dok je On strpljivo podnašao sve moguće muke i nepravde. Zamislimo samo da u nekom parlamentu izaberu najneviniju osobu i stanu je mučiti, maltretirati, ismijavati te odvesti u smrtnu kaznu za koju nema nikakvoga pravnog razloga. I tko od ljudi može podnijeti to što je podnio Sin Čovječji, pravi Bog i pravi Čovjek, Isus?

Još jedan veliki razlog zbog kojega na svijetu nikada neće biti pravde jesu zli duhovi. Oni su na djelu i u najčasnijim poduhvatima i dogovorima koje ljudi nastoje sastaviti pa onda i slijediti. Uvijek se dogodi da grupa ljudi sastavi svoja pravila ponašanja i djelovanja u okviru te grupe, jednoglasno se svi slože da su pravila dobra (ali nikada ne mogu biti savršena) i tada ispada da ta grupa ne samo da nije dobra u djelima i ponašanju već nastane od te grupe obična svađa i međusobne borbe ili rat. Postoji samo jedno savršeno pravilo, a ono glasi: poniznost, potpuna poniznost i potpuno služenje svima oko sebe. To pravilo vodi u smrt svakoga tko pokuša slijediti takvo pravilo jer okolina navaljuje na one koji izgledaju slabo i koji su popustljivi. Takva savršena poniznost moguća je samo u molitvi, uz Božju pomoć i vrlo rijetko.

Na kraju, i sam Isus govori da je moguće da netko završi tamo gdje je plač i škrgut zubi, u paklenom ognju; i sam Isus govori da će se na kraju vremena, kada On ponovno dođe, dogoditi Posljednji sud, dogodit će se razlučivanje poželjnih od onih koji su bez ikakva ploda što znači da će se Drugi Isusov dolazak događati u svijetu u kojemu Isus neće zateći savršenu pravednost i pravdu gdje će svi biti zadovoljni i plodni, gdje neće biti nastradalih siromaha.


Slika svijeta se bitno ne mijenja od pamtivijeka. Svi umiru, oduvijek se ratuje kako god se zvalo razdoblje u kojemu se ratovi događaju. Postoje samo plemenitiji i još plemenitiji ljudi, pravedni, milosrdni, mirotvorci. Jedino što možemo jest pouzdati se u Isusovo slavno i pravedno milosrđe koje nas čeka poslije ove zemaljske smrti, a mnoge zaskoči već i za života na zemlji njihovo vlastito obraćenje Bogu po premilosrdnoj volji Boga pa im se pokaže put u Božju pravednost i vječni život. ‎29. ‎rujna ‎2018. 06:57:20