Tako si mi blage muke ostavio
da Te slavim, da se ne oholim;
usred meda Ti si mene postavio
da Te ljubim, da Te uvijek molim.
Moje molitve si uslišio sve,
dao si mi izobilja duha,
Majku svoju, sve milostive,
svagdašnjega kruha.
Ne uzmi mi bol od mene
i tu trpnju koja pali
da mi duša k Tebi krene,
svaki spomen mali.
Uvijek ću Ti zahvaljivati
što me nađe u svem bezobličju,
što baš mene želiš očekivati,
što baš meni dade kuću ptičju,
što mi dade da Te mognem naći.
Ne okreni svoga lica,
pusti dušu ovu k Tebi zaći
u tom medu i u pjesmi ptica.
27. rujna 2018. 04:54
No comments:
Post a Comment
just do it