Ljubav nosi svoj križ

"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!" Iv 14,1

Kako može nerazumna duša
plamtjeti za Bogom,
kako može neka lijena šuša
koja opija se drogom

reći, Kriste, da Te ljubi?
Kako može, sva bez mozga, znati
da Te nema, da Te gubi
svaki puta kada ne zna da li pati

ili kada nije svjesna svoje boli?
Takva duša nije srce čovjeka
kakvoga si zaželio da Te voli,
da Te slavi, štuje do vijeka.

Kada Duh se Sveti zauzima
da ti moždane prosvijetli
dok ti duša Boga prima,
to su svi nebeski vjetri

što ih šalju anđeli na Tronu
koji sav se od ljubavi trese,
drhti, svjesno ludi, dijeli radost onu
koja čitavoga čovjeka ponese.

Kako može Tebe upoznati
samo sjetilima što ovise
o razumu mu koji može znati
sve te slatke rajske orise.

Znam da Ljubav oduvijek postoji,
i kad svijeta, niti vijeka nije bilo,
ali Istina se ovdje isto broji
koja stvara dušu, život, materino krilo.

Može li se čovjek pretvoriti
sav u vjeru bez pameti
kad tu vjeru mora govoriti,
ona odluka je tamo gdje su zameti.

Može l' čovjek zamisliti
da će biti Alfa i Omega
i da neće pri tom ovisiti
i od Boga, i od svega?

Taj što razuma si svog ne mari,
ipak ljubi hraniti se Manom
iako su bogovi za njega stvari,
makar klanja se pred Božjom Hranom.

Da Te bolje spoznam, Bože moj,
pukla bi mi duša nerazdvojna;
da Te češće primam u dom svoj,
umrla bih od ta pića opojna

jer Ti staneš sav u moje sate.
Vjera u Istinu istinom se traži,
Život rijetko čeka na te,
Ljubav pozna tko joj je najdraži.

Niti patnju ne možeš si dati sam
jer to nije ono što je Boga;
niti grijeh si ne možeš pretvoriti u san,
on ti spada svakim krokom puta tvoga

ako putuješ u Milost Božju i Njegovu slavu.
Moli, radi bez ambicija i skromno,
razumom se vodi i sačuvaj bistru glavu;
Bog te žudi, Bog te prati pomno.
‎16. ‎rujna ‎2018. 16:32:18