Budi se, dušo

Tišina me budi, spokojna, noćna
i mir u srcu što savjest ga daje;
Tvoja ruka je, Bože, uvijek svemoćna
dok vjera moja dugo ne traje.

Zbog toga je lijepo mi u Tebi biti,
naći Te svojim krajnjim ciljem,
jedinom svrhom koju bih sniti,
svojim najdražim sreće miljem.

Ti mi ne dopuštaš neutralnosti,
što manje ih imam, to je bolje,
to savjest je bliža u ustrajnosti,
to veći je izbor moje volje.

Lijepa je tišina i dobar je mir,
to čovjek treba da znao bi mrijeti
jer trenutak taj nije njegov odabir,
jer odlazak čitavog života prijeti.

Budnost u ljubavi uvijek se svije,
duša zarana to već zna
i ništa joj nikakvo opravdanje nije
da zaboravi na sebe potpuno sva.

Nemir je savjesti tajna slika
o kojoj nitko ne mora znati;
no, savjest ima prepuno prilika,
ona može povazdan sjati.

Budi se, dušo, budi polako,
dan je na pomolu sasvim novi;
ni jedan časak ne primaj olako,
počinje život, prošli su snovi.
‎18. ‎rujna ‎2018. 04:17:39