Svjetionik

Pratim Vivaldija,
pjesma božanska;
otkriće je Marija,
čudesna, kanska.

Noć je mlada,
svježa i biserna,
a grijeh se raspada.
Morska lanterna

svijetli u mraku
i drhtati stade
čednome braku
koji tek nastade

da se rodi Emanuel,
Sveprisutni Sjaj;
slavi ga Daniel
koji vidi raj,

nebesa i djela sva
što čine ih stvori,
ljudska, nadahnuta.
Misao žubori,

to nije bez Duha
jer tko li će dati
Vina i Kruha,
tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,
a ti si znala
da nije se skrio,
da smrt mu je spala?

I žive kosturi
dok venu trave
i orlovi suri,
i duše sve slave

nedjeljne dane
svjetla i sreće
kad Isus osvane,
i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,
i svak to prizna,
i anđelci, i pjevice,
tako ponizna.
‎
09.‎09.‎2018.
02:15